Povijest prepričava prošlost na temelju historijskih činjenica. Priču uobličava kazivatelj koji uzima u obzir profil i potrebe slušatelja. Budući da se povijesni izvori mogu izmijeniti i priča može biti popravljena. Promijenjen može biti i aspekt promatranja prošlosti pa prepričavanje postaje drukčije. Postoji povijest religije, filozofije, umjetnosti ali i hranjenja, odijevanja, proizvodnje. Najčešći prikaz povijesti je politički i takav se izučava u školama, kao prošlost ratova. Predstavlja izrazito reducirani prikaz prošlosti koji nedovoljno opisuje život običnih ljudi. Veličaju se pojedini likovi koji su mijenjali tijek prošlosti bez dovoljne analize o karakteru njihova djelovanja. Pojedinci su prigrabili vlast jer su po svojoj naravi bili prikladni zadatim društvenim odnosima. Skupine i narodi pristali su da im oni budu vođe zbog njihove sposobnosti i utjecaja na zajednicu. Karizmatična osoba u stanju je motivirati, inspirirati i mobilizirati ljude bilo za pozitivne ili negativne svrhe. Isus upozorava svoje suvremenike na prisutnost predvodnika koji se pozivaju na Mojsijev autoritet a zavode narod.
Prorok Malahija u prvom misnom čitanju upozorava narod neka se vrati vršenju Deset Božjih zapovijedi i neka veličaju Gospodina nad Vojskama kao jedinom istinskom autoritetu. Malahija je posljednji prorok Starog zavjeta koji je djelovao pred Kristov dolazak u doba kad je obnovljen hram i bogoštovlje a kritizira svećenike i nevjerni narod. Suprotno tome u drugom misnom čitanju Pavao pohvaljuje kršćane u metropoli Solun zbog prihvaćanja riječi Božje ističući svoju vladavinu nježnosti kojeg uspoređuje s majčinskim. Jedan od najkraćih a iznimno sadržajan psalam 131. zrači mirom te opisuje vjernikovo pouzdanje u Boga čiji autoritet ne uspoređuje s uobičajeno očinskim već djetetovim prema majci. Poklik aleluja izdvaja citat iz evanđelja po Mateju: „Jedan je Otac vaš - onaj na nebesima, i jedan je učitelj vaš - Krist"; te za zrelost vjere obezvrjeđuje velikodostojnike.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Alfred Adler, austrijski psiholog i psihijatar, uočava važnost autoriteta u razvoju osobe i prisutnosti kompleksa inferiornosti odnosno osjećaja manje vrijednosti. Doživjeli smo kako smo manje vrijedni naspram razvijenih sposobnosti i kredibiliteta osoba uz koje smo rasli i razvijali se: roditelja, učitelja, vršnjaka. U nama je prisutan strah kako nećemo biti dovoljno okretni, vješti i dobri poput drugih ljudi, u vladarima vidimo strogog oca, pametnog učitelja, šarmantnog sugrađanina. Ponašamo se nedoraslo, preplašeno i nekompetentno naspram zadataka, izazova i radnji koje svakodnevno trebamo obavljati pa čak i u odrasloj dobi ostajemo nezreli i dopuštamo da nama manipuliraju kao pojedincima, građanima, narodom. Kontrolirano upravljaju grupom jer povijest nije egzaktna disciplina poput matematike, inženjerstva ili medicine premda pretendira i takvom se predstavlja a evanđelje nudi rješenje. Božji sin donosi kriterij po kojemu netko može upravljati: „Najveći među vama neka vam bude poslužitelj“ jer „tko se god uzvisuje bit će ponižen, a tko se ponizuje bit će uzvišen“. Kad vladar izgubi skromnost podložnici to prepoznaju i instinktivno reagiraju ne pristajući na njegovu organizaciju, princip je koji funkcionira na svim razinama: u državi, tvrtki ili obitelji.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 05.studenoga 2023.
