Talent je kod drevnih naroda bio mjera za masu i upravo je parabola iz današnjeg evanđelja učinila da se značenje ove riječi preobrazi. U brojnim svjetskim jezicima talent označava sposobnost, nadarenost, darovitost, iznimnu mogućnost obaviti određenu aktivnost. Baš kao i mjera za masu koja bi usporedbom određivala stanje nove veličine, talent kao obdarenost ima komparativnu vrijednost. Kvalitete jedne jedinke utvrđujemo kroz usporedbu s ostalima pa kažemo zec je brz a kornjača usporena, mjerimo brzinu njihovog kretanja kroz naše ljudsko. Ulazeći u svijet odrastanjem kao djeca doživljavali smo kako nismo dovoljno brzi, jaki i pametni kao drugi ljudi pa čitavog života imamo osjećaj slabije obdarenosti. Zbog tog straha, frustracije i traume prošlosti nosimo pogrešnu sliku o sebi, svijetu i autoritetu a Krist nas želi duhovno ozdraviti oslobađanjem pogrešnih predodžbi.
Foto: Shutterstock
Evanđelje priznaje da smo različito nadareni, Bog je nekomu dao jedan, dva ili pet talenata svatko ima specifično stečene ili urođene predispozicije. Poruka je kako sklonosti trebamo upotrebljavati i umnažati tako da budu na korist osobnu, društvenu i donatorovu. Bog će nas u protivnom ocijeniti zlima, lijenima i beskorisnima i to će biti mjera po kojoj će nas vrednovati. Kao kad student dolazi na kolokvij te se provjerava i klasificira njegove sposobnosti za zadano zanimanje. Načelo ekonomije inzistira da resurse treba učinkovito upotrijebiti, čak i novac ima vrijednost samo ako je u opticaju u protivnom postaje mrtvi kapital, hrpa papira. Zlato u zemlju zakopano nije vrijedno, vrijednost mu određuje tržište, na pustom otoku čaša vode vrijedila bi više od dukata, zlato nas u nekim prilikama ne može spasiti niti usrećiti.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Vrijednost rada i radnika u nas je uvećana uslijed iseljavanja, nikad u povijesti nije bilo lakše naći posao samo je pitanje što znaš ili, narodski kazano, hoćeš li raditi. Premda različito, svi smo obdareni talentima koji postaju beznačajni ako ih ne koristimo za vlastito samoostvarenje. Evanđelje poziva da se oslobodimo krive slike o Bogu kao opakom gospodaru koji kažnjava. Isusova prispodoba osuđuje stav sluge koji se pravda riječima „pobojah se“ pa ne koristi darove. Sudeći prema evanđelju Bog ne sudi samo po lošim postupcima nego i po propustima da se učini dobro. Mudre izreke u prvom misnom čitanju opisuju sreću suživota s darovitom osobom. O sabranosti nad svojim sklonostima vjernik treba budno bdjeti, napominje poslanica. Psalam 128. hvali strah Božji koji nas potiče na suradnju sa Stvoriteljem. Divimo i zavidimo talentiranima za glazbu, sport, profit a pri tom zanemarujemo vlastite sklonosti i mogućnosti afirmacije nebeskih talenata.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 19.11. 2023.
