U liturgijskom smo vremenu Došašća ili Adventa. Božić je blizu. Dolazi, eto, za tri tjedna. Već su se i prije Došašća pomalo počeli ukrašavati naši trgovi, parkovi, ulice, …Često razmišljam zašto je to tako? Pa nije još vrijeme Božića. Možda zato što božićno crkveno vrijeme traje kratko, od 25.12. do krštenja Gospodinova, prve nedjelje iza blagdana Tri kralja koji je 6. siječnja. Previše je materijalnih sredstava uloženo da bi se već za desetak dana sve završilo, a čim to vrijeme izvanjski duže traje, duže traje i trgovina i veća je dobit.
Lijep je taj ugođaj nadolazećeg Božića, najljepšeg nam kršćanskog blagdana ali samo ako se zaista živi to vrijeme Došašća, jer je to vrijeme priprave za Božić, vrijeme budnosti, pokore, čišćenja duše, preispitivanja, molitve…
U vremenu Došašća vježbamo se odricanju, odričemo se sna ako rano ustajemo i odlazimo na sv. mise zornice u 6 sati. Dok još mnogi spavaju nas noge i radost u srcu nose jednom mjestu, našem Gospodinu. Lijepo je u mraku vidjeti osvijetljene crkve, zabundane i zamotane ljude jer je zima, kako ulaze u najčešće hladne crkve, gdje će radosno moliti i pjevati: "Poslan bi anđel Gabrijel, Padaj s neba roso sveta" i druge naše adventske pjesme. I to je odricanje, ovo rano ustajanje, to je vježbanje duha, to je molitva, to je prava kršćanska priprava za Dan rođenja našeg Spasitelja, za posjet Betlehemskoj štalici, za poklon Svetoj Obitelji.
Sve drugo je dobro i dio je današnjeg življenja, ali nije važno: ni borovi, ni lampice, ni obilaženje naših okićenih trgova, susreti s ljudima, odlasci na piće uz dobru hranu na brojnim štandovima za to pripremljenim. Ako Došašće ili Advent i Božić ostanu samo na tome, onda i sve drugo ostaje samo na tome i nestat će kad se gradovi raščiste, trgovi isprazne, lampice ugase a borovi bace.
Piše: Gordana Grenko - Fumić
A svakodnevna misa zornica, nakon koje se radosno odlazi u novi radni dan na poslu ili u kući, donosi veliko duhovno ispunjenje, preispitivanje, radost susreta sa živim Bogom u sv.pričesti. I to nas iznova i iznova svake godine utvrđuje u našoj vjeri. Mene vrijeme Došašća potiče da više molim. Redovito već godinama, tih dana molim iz Časoslova iz kojeg mole svećenici, redovnici i redovnice. Jako mi se sviđaju izlaganja crkvenih naučitelja sv. Augustina, sv. Petra Krizologa, sv. Ireneja i drugih. To vrijeme me potiče da više učim o svojoj vjeri. Danas za to imamo toliko mogućnosti, toliko lijepih duhovnih knjiga, razmišljanja, pouka koje nam omogućuju čak i ti naši mali mobiteli koje stalno nosimo sa sobom. I sve to svim srcem koristim. Hvala Bogu na mobitelima, internetu i toj sve boljoj i naprednijoj tehnici, ako se koristi u dobre i pozitivne svrhe.
Uvijek se čudim što smo uz sve te današnje mogućnosti tako slabi u znanju o onome što jesmo, o onome čemu pripadamo o vjeri u kojoj smo rođeni i kršteni. Prije kada su samo bogatiji ljudi i Crkva imali Sv. Pismo, naši stari toliko su čvrsto vjerovali i znali ono najosnovnije: da je Isus Sin Božji i da je naš Spasitelj, da po njemu imamo život vječni, da su Božje zapovijedi temelj življenja, da su Božić i Uskrs naši najveći blagdani i čekali su ih s vjerom a ne kao danas: advent ovdje, advent ondje a što je advent, malo tko zna? Znali su da ja Marija Majka Božja, naša majka, naša zagovornica, da nas ona vodi svome Sinu, da je sv. Josip , Njezin Prečisti zaručnik, primjer oca, čuvara obitelji, svetac kojem se utječemo za očuvanje svojih obiteljskih odnosa, kako bi obitelji živjele u slozi i ljubavi, rađale djecu, kako se obitelji ne bi tako lako razarale. I naši stari znali su nam to jednostavno prenijeti i utisnuti u život..
Došašće je započelo. Neka bude istinsko. Za nekoga neka bude možda prvi puta sa sv. misama zornicama, neka bude put obraćenja. Neka bude puno raspjevanih i radosnih srdaca pa da tako dočekamo Božić zahvalni, puni ljubavi prema našem Nebeskom Ocu, prema bližnjemu.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 07.12. 2023.
