Početak je početna riječ evanđelja po Marku koje je početni najstariji sačuvani izvještaj o Kristovom životu. Nastao oko 65. godine kad je postojala potreba za pismenim dokumentima o Isusovom propovijedanju. Do tada Radosna vijest se prenosila usmenim predajom jer prvi kršćani očekivali su konac svijeta. Posljednja vremena su izostala pa sv. Petar u poslanici u drugom misnom čitanju pojašnjava navedeni prijepor. Navodi: Bog je strpljiv jer neće da tko propadne, i, jedan je dan u Gospodina kao tisuću godina. Sv. Marko je bio pratitelj sv. Petra, upoznat je sa sadržajem kršćanske vjere te je angažiran za prikazivanje Isusovog života. Njegovi opisi služili su kao predložak za formiranje ostalih evanđelja, stil pisanja je pučki prost, namijenjen kršćanima u Rimu, s naglašenim Kristovim čovještvom u sintagmi „Božji sin“.
Opis započinje počecima Kristovog javnog djelovanja kojima je prethodilo djelovanje pokornika sv. Ivana koji je pozivao narod na obraćenje obrednim kupanjem u rijeci Jordan. Knjiga proroka Izaije opisuje razdoblje babilonskog izgnanstva, narod je bio izvan domovine bez hrama kao bogoštovnog mjesta pa su prisiljeni preispitati i promijeniti bogoslužje. Bogoštovlje, bogoslužje ili liturgija predstavlja skup riječi, simbola i pokreta i postupanja kojima izražavamo svoju spremnost Boga štovati, slaviti, služiti mu. Latinska riječ „kult“ vezana je pojmom „kultura“ kao sveukupnost ideja, običaja, ponašanja, vjerovanja i materijalne ostavštine. Kultura nije samo elitna aktivnost visoke umjetnosti nego cjelokupno ponašanje ljudi u društvu; način, model ili oblik djelovanja koje duhovno nasljeđujemo od predaka.
Ritualni postupci svojstveni su ljudskoj vrsti i obuhvaćaju geste, čine i verbalne obrasce kojima očitujemo vlastiti odnos prema svijetu, proizlaze iz evolucijskog perioda kad smo poput životinja izražavali: naklonost, ljutnju ili strah. Na mnogim područjima postoje rituali: sportaš ih rabi pred natjecanje, student prije ispita, domaćin kad prima goste. Ritualni postupci prisutni su u našim svakodnevnim ispijanjima kave, adventskim čajankama, svadbama i sl. Komunikacija ili posredovanje osjećaja, mišljenja i namjera prirodno se razvija verbalno-riječima, gestikulacijom odnosno kretnjama i izravno našim postupcima, djelima, činima. Čovjekova nastojanja ostvariti komunikaciju s nadnaravnim svijetom upotrebljava isti način ali simbolično oponaša događaje duhovnoga područja komu se obraća, od kojeg prosi pomoć, kojemu nastoji pripadati.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Kršćanski obred krštenja označava početak pripadanja kršćanskoj zajednici, biti kršten znači biti Kristov, formalno se ostvaruje riječima: Ime, ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Popratna radnja, gesta ili čin obreda jest simboličko pranje vodom koja je najrasprostranjenija i najdragocjenija materija u kojoj je stvoren život, koja život održava i usavršava. Kao što vodom čistimo okolinu, organizam i omogućujemo nebrojene procese na stvarnoj razini, tako vodom ritualno čistimo grijehe kako je opisano u evanđelju postupanjem sv. Ivana Krstitelja. Kristov preteča bio je izraziti pokornik što je privlačilo pozornost naroda, no on sam svoju pažnju upravlja prema Isusu koji će krstiti (grč. baptizein=uroniti, obuzeti, obuhvatiti) Duhom Svetim. Liturgijskim činima ostvaruje se adventska proklamacija: pripravite put Gospodinu, svako će tijelo vidjeti spasenje Božje!
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 10.12. 2023.
