Bila je jedna noć. Jedinstvena, neponovljiva, jedna jedina, najveća noć od kada je ljudi i svijeta. Jednom gradu približavali su se čovjek i žena. On srednjih godina, tamnokos, bradat vodio je na povodcu magare na čijim je leđima sjedila prekrasna mlada žena, trudna. Vidjelo se da trpi bolove, dijete se uskoro trebalo roditi. Muškarac se povremeno okretao i s ljubavlju pitao:” Možeš li Marijo? Evo još malo pa ćemo stići, još malo pa ćeš naći ležaj za svoje izmoreno tijelo.” A ona, nije se bunila, nije prigovarala, mirno se nosila sa svojim stanjem.

Grad je živio svoj bučni život. Iz gostiona čula se galama i cika. Bilo je puno ljudi. Sa svih strana došli su na popis stanovništva jer je rimski car tako odredio. Zato su došli i muškarac i trudna žena. Muškarac je kucao na mnoga vrata. Nitko nije htio trudnu ženu pod svoj krov. Uputiše ga dalje, izvan grada, u pastirske spilje, u štale. A oni se nisu bunili, nisu se svađali, bili su zahvalni da i tamo mogu naći smještaj.

I našli su uskoro. Bilo je tu sijena, bilo je toplo, bilo je blaga koje nije otišlo na pašu. Muškarac je pripravio ležaj od sijena, ugodan i skroman i tu je žena rodila djetešce, prekrasnog sinčića, a grad je vrio u svom ludilu i nije ni slutio da se nedaleko rodilo dijete koje će zauvijek promijeniti svijet, dijete koje će spasiti svijet od grijeha, dijete po kojem će svatko tko u Njega povjeruje baštiniti život vječni.

Piše: Gordana Grenko - Fumić

A dalje, na pašnjacima uz otvorene vatre, grijali su se pastiri čuvajući svoja stada. Bila je lijepa zvjezdana noć. Odjednom, jarka svjetlost s neba obasjala je pašnjak a anđeo nebeski kaže: “ Danas vam se rodio spasitelj svijeta! Djetešce sveto leži povijeno u jaslama. A pored njega majka Marija s Josipom.Slava Bogu na visini, a mir ljudima dobre volje u nizini!” Prestrašeni , obični ljudi pohite do svojih štala da provjere što im je upravo rečeno. I našli su muškarca i ženu i tek rođeno djetešce. Sveta obitelj, u toj svojoj bijedi i skromnim prilikama s blagošću i ljubavlju primila je noćne posjetitelje, koji se pokloniše djetešcu jer upravo su čuli i sada vidjeli obećanog Mesiju kojeg su stoljećima čekali, malog kralja koji leži na slamici, a ne na svili, malog kralja koji će promijeniti svijet, koji će nadvisiti sve kraljeve, koji će donijeti spas svakome tko za Njim krene.

A bučni grad je živio svoj bučni život. Od te buke, od samih sebe i svojih želja i potreba nisu mogli spoznati trenutak veličine ove noći, veličine događaja koji je pored njih prošao i koji se u blizini desio.

Tako je i danas. Božićna noć, i božićni dani su “bučni grad”, jurnjava, kupovanje, lampice, borovi, darovi, dobro jelo i slastice te od te buke ne vidimo ono što svakog Božića uprisutnjujemo: ljubav, mir, radost, skromnost, svetost obitelji, svetost i ljepotu obiteljskih odnosa.

Zastanimo bar ovog Božića i pogledajmo, dijete Isusa, Mariju i Josipa, utisnimo iskreno u svoja srca sliku betlehemske štalice, poklonimo se poput skromnih pastira i shvatimo da je to naš spas, naš put, a sve drugo je prolazno, ovozemaljsko.

Izvor: RM BiH
Objavljeno: 24.12. 2023.