Štalica

Ispod jelke naše štalica drvena,

po ničem drugačija,

skromna i malena,

a ipak tako posebna.

Djelo je rada ruku žuljavih,

koje svašta su znale napraviti,

tako i drvenu štalicu izgraditi.

Slažem likove koji podsjećaju,

na rođenje o kojem i danas pričamo,

djeteta malenog u štalici,

na tvrdoj slamici.

Priča vjekovječna,

ostaje za sva pokoljenja,

i dobro ju znamo.

Sjećanja danas naviru,

i tati i djedu našem idu.

S ljubavlju je štalicu napravio,

kućicu za rođenje Isusu izgradio.

Otišao je nebeskom Ocu odavno,

ima više od dva desetljeća,

ali priča o štalici,

i danas u našoj kući živi.

Danas priča o tati i djedu,

živi u priči o Bogu i nebu.

Priča o ocu, poštenom i dobrom,

donijela je sliku o Ocu nebeskom.

Lakše sam Ga upoznala,

jer sam takvog tatu imala.

Čovjek mali, krhak i loman,

u ljubavi djelotvoran.

U baštinu nam je, poput Isusa,

ostavio poruku ljubavi i mira.

Ostavio je i ovo malo drveno djelo ljubavi,

koje i danas o najvećoj ljubavi govori.

Piše: Biserka Krapić

Izvor: RM BiH
Objavljeno: 25.12. 20230