Biti sveta obitelj, kako bi to trebalo biti? Bila je samo jedna sveta obitelj: Isusa, Marije i Josipa. A mi bismo trebali težiti da bar malo nasljedujemo taj uzor.

U toj maloj svetoj nazaretskoj obitelji Bog otac ostvario je svoje obećanje dano izabranom izraelskom narodu: da će se iz Davidova plemena roditi Mesija, Spasitelj svijeta i spasiti svijet. I Bog je izabrao i mjesto i majku: na božanski način, bezgrešno začetu, dugoočekivanu kćerkicu starijih roditelja Joakima i Ane, pobožno odgajanu, milu, dragu i dobru djevojku Mariju. Bog je tako odlučio doći na svijet kojeg je stvorio, doći u liku čovjeka, rođenog od žene Djevice Marije, odlučio je postati Bogo-čovjekom i iskusiti sve što čovjek kojeg je stvorio iskušava, osim grijeha. Odlučio je tako u svom sinu Isusu živjeti, hodati, raditi i biti sa svijetom, čuti i vidjeti i njegove lijepe i loše strane, donijeti mu izravno, oči u oči, svojom riječju nešto novo, drugačije, donijeti mu Ljubav, poučiti ga Ljubavi i putu do Njega. Tako je vidio i one koje je izabrao da svijet povedu k Njemu da to ne čine s ljubavlju nego formalno, silnim propisima i zakonima, koji su postali važniji od čovjeka.
Marija je znala. Rekao joj je anđeo Gabrijel da je izabrana od Boga da donese na svijet Sina Božjega, da ga donese potiho, neprimjetno, da za to saznaju samo neki, najbliži i maleni, da za to zna i to prihvati njezin Prečisti zaručnik, običan, miran čovjek, drvodjelja Josip, da prihvati Božju volju i svetu Majku i njezino Dijete, od Boga stvoreno.

Josip i Marija živjeli su skromno, čuvali su svoje najveće bogatstvo koje su imali, Sina, Dijete Božje, čuvali su ga od zlih ljudi, odgajali su ga prema židovskim propisima i sve su to vjerno izvršavali: i obrezanje djetešca, skromno prikazanje svog prvorođenca u izraelskom hramu, njihovom najsvetijem mjestu. I sve je to prolazilo u tišini, neprimjetno. A svećenici koji su to Djetešce, Mesiju očekivali, o Njemu govorili i prenosili učenja, koji su ga tih prvih dana doticali, vidjeli, nisu bili svjesni vremena u kojem su živjeli i da se to baš u tim njihovim danima dogodilo. Nekima je bilo dano da to saznaju, spoznaju, svjedoče i prenose: pastirima, običnim ljudima, nevažnim i nepriznatim; spoznali su to na svoj način mudraci s Istoka, kraljevi, pogani koji su tu malu klicu budućeg kršćanstva odnijeli u svoje poganske krajeve; spoznali su to i starac Šimun i starica Ana u izraelskom hramu kada je Dijete Isus bilo prikazano Bogu Ocu. Duh Sveti ih je potaknuo i vidjeli su svojim srcima. A onome koji je prihvatio dijete prvorođenca siromašne obitelji, koji je izvršio obred, nije mu bilo dano niti da primijeti nego se čudom čudio što to starac i starica govore, što to znači što je Šimun rekao: Svjetlost na prosvjetljenje naroda, slava puka tvoga izraelskoga.
Sveta obitelj uzor je Ljubavi Božje i međusobne. U toj obitelji rodio se Bog, u toj obitelji vladao je mir. Ta obitelj živjela je svoj život kao i druge obitelji toga vremena: borili su se za preživljenje, hodali i u radostima i u žalostima, molili, hodočastili barem tri puta godišnje u izraelski hram, pjevali psalme, družili se s ostalima, Dijete Isus igrao se s vršnjacima i bio poslušan svojim roditeljima: Majci Mariji i poočimu Josipu. Sve je bilo lakše jer je u toj obitelji bio Bog.

Piše: Gordana Grenko - Fumić

I danas je Bog s obiteljima koje svoje zajedništvo okrune sakramentom ženidbe. Ali, kako je to danas u naše vrijeme? Jesu li budući bračni parovi svjesni odluke koju su donijeli kada su odlučili da će se vjenčati u crkvi? Jesu li svjesni toga da tako u svoj život u svoje odnose, u svoju obitelj donose živoga Boga koji će biti s njima u svim radosnim ali i teškim trenucima, u danima kada se obitelj počinje povećavati rađenjem djece, u danima njihovog odrastanja i odgajanja.
Oni su odlučili da Isus bude s njima i ne bi to trebali zaboravljati, osobito kada dođu poteškoće, nego mu se utjecati, zajedno moliti, uzdati se u Njega i Njegovu pomoć i Ljubav, prihvatiti i dobro i loše što im budućnost donosi.

Često se tako olako pristupa sakramentu ženidbe. Za mnoge crkva je dobra pozadina na slikama, orgulje daju prelijepi ugođaj, a sam čin postaje samo nešto da se obavi. No, ne za svakoga. Ima i onih koji svim srcem i punom sviješću žele i žive sakramenat ženidbe, u svoju međusobnu ljubav stavljaju božansku Ljubav, njoj posvećuju sebe i svoje potomstvo. I tada lakše podnose sve probleme i nedaće jer s njima je Bog. Oni neće nakon prvog nesporazuma olako raskinuti sve što su obećali, oni neće dozvoliti da njihova djeca budu “rastrgana” između oca i majke, nego će zajedno sjesti, zapaliti svijeću, izmoliti krunicu, otići na sv. misu i Bogu koji je s njima reći sve i predati sve. Obitelj je Božje djelo, u obitelji se rađaju Božja djeca. Obitelji su te koje moraju skrbiti, othraniti i odgojiti svako novo biće kojem je Bog udahnuo život. Otac i majka su Božji posrednici, preko njih Bog stvara nove ljude, novi svijet. Svako dijete Božje je jedinstveno djelo i zaslužuje da raste u ljubavi, da se odgaja s Bogom, a ne bez Njega, s molitvom a ne bez nje, s Crkvom u kojoj će Boga naći a ne bez nje.

Izvor: RM BiH

Objavljeno:28.12. 2023.