Čovjek se između ostalog definira kao relacijsko biće. Svi naši odnosi određeni su, naučeni su i usvojeni unutar obitelji. Pred Bogom stojimo kao pojedinci što moderni pokreti individualizma izrazito naglašavaju. Ipak, na svijet dolazimo nesamostalni, nerazvijeni i nemoćni, od početka života ovisimo o drugima. Začeće, rođenje, odrastanje, početni izazovi egzistencije primarno se događaju unutar obitelji. Prihvaćanje autoriteta, zadovoljenje potrebe za nježnošću, učenje suradnji i rješavanju konflikta posredujemo od roditelja
Roditelji imaju svoje roditelje, drugu djecu, braću i sestre pa obitelj postaje proširena zajednica nazvana porodica. Određeni smo kao bića zajednice a osnovna stanica društva je obitelj temeljena na ljubavi kao općoj vrednoti evanđelja. Unutar obitelji produktivno se prakticira kršćanska zapovijed ljubavi između dvije osobe koje osjećaju kako žele biti za-jedno. Katastrofe su neizbježne a rješavaju s najučinkovitije unutar zajednice koju smo u tradiciji formirali kao obitelj. Članovi obitelji, spolno, dobno, djelatno, su komplementarni, međusobno se nadopunjuju i različiti izazovi obiteljski se rješavaju.
Biblijska kultura daje važnost obitelji, uostalom Bog je u svijet ušao po obitelji te liturgija nedjelju poslije Božića slavi kao blagdan Svete obitelji. Misna čitanja prikazuju Abrahama koji je u povijesti označen kao utemeljitelj religija a koji proživljava obiteljske strahove. Evanđelje opisuje svetu obitelj koja po običaju i zakonu ulazi u hram četrdeset dana nakon Isusovog rođenja što slavimo o blagdanu Svijećnice. Po Isusovu ulasku u svetište prinijeli su tradicionalnu zahvalnu žrtvu a očevici su slavili Boga prepoznavši u njemu „svjetlo na prosvjetljenje naroda“.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Svjetlo je drevni simbol, prema Bibliji ona je prvo stvorenje, preduvjet je svega stvorenoga, gdje ima svjetla ima i života. Prisutnost svjetla znači pojavu razmjene supstance i prisutnost kemijske reakcije što vizualno detektiramo pojavom vatre. Narav svjetla je dvojaka, ponaša se kao tvar i val, odnosno materija i energija, dualizam je nedoumica religioznosti. Svjetlošću primamo većinsku količinu informacija pa je postala metaforom poznavanja, malo svjetla čini da se možemo orijentirati, u kulturnoj povijesti jedan pokret nazvan je prosvjetiteljstvo.
Dekoracije svjetlo rabe kao moćno sredstvo za osjetilni podražaj, dovoljno je upaliti svijeću i čovjek je opušten, pa je i u kršćanstvu svijeća simbol Krista koji izgara da bi drugi imali život. U našem jeziku riječi svjetlo i svijet imaju isti korijen, stoga s pravom u božićnom vremenu kad čeznemo za nebeskom svjetlošću u mrklom svijetu, Krista gledamo kao božansku svjetiljku. Tragajući za mjestom Kristovog rođenja mudraci su vođeni nebeskim svjetlom te prosvijetljeni pronalaze ga u neobičnom mjestu, ozračju i obitelji.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 31.12. 2023.
