Mnogo je početaka u životu: osobnih, kolektivnih, proizvodnih, festivalskih, sezonskih... Nova godina je globalni građanski početak određen Božjim ulaskom u naš svijet. Povod je za svođenje računa, zaokruživanje djelatnosti, definiranje uspješnosti na mnogim područjima. Proglašavaju se pobjednici poslovanja, dijele se nagrade i zahvalnice donatorima i dioničarima napretka. Zimski period je letargičan, naizgled bez događanja, mirujemo poput prirode i skloni smo promišljanju. Promišljamo o stanju našeg duha, prebiremo u sjećanju što smo proživjeli i planiramo što poduzeti. Sjećanje je obilježje ljudskosti kojim stanje prošlosti aktualiziramo, reproduciramo emotivne doživljaje. Pamtimo stvari, likove i događaje, istražujemo što su nam značili i kako su nas kao osobe odredili
Određeni smo izvanjskim činiteljima tijekom prošlosti, mimo naše volje. Na svijet smo došli ne kao stvar, biljka ili životinja nego kao ljudsko biće. Nismo stvoreni općenito kao vrsta nego konkretno u posebnoj zajednici koja nas je oblikovala. Genetski smo predodređeni, predispozicije su nam zadane odgojem, nametnut nam je identitet, karakter, narav. U kritičnim momentima istražujemo koliko je naša vjera naša osobna stvar a koliko nam je uspostavljena okružjem. Vraćamo se iznova iskonu, počecima i izvorištima na što nas potiče i blagdan Krštenja Isusovog kao duhovnog počela. Krštenje je prvi, početni, inicijalni sakrament kršćanske religije po kojem postajemo dionici zajednice vjernika.
Sakramenti su po definiciji vidljivi simboli nevidljive Božje milosti ili prisutnosti u svijetu. Bog je nevidljiv, onostran, transcendentan, no postaje osjetilno prisutan po znacima koje je Krist ustanovio kako je opisano u evanđelju. Ljubav je apstraktan pojam no postaje konkretna, vidljiva i stvarna po riječima, gestama i djelima. Sakramenti uprisutnjuju duhovno u materijalno, riječ sakrament latinskog je porijekla i označava posvećivanje misli, uma, duha. Po krštenju postajemo stvarno vjernici kao članovi zajednice, očigledno primamo i priznajemo da smo djeca Božja. Opraštaju nam se grijesi pa i oni koje nasljeđujemo od predaka jer priznajemo i pristajemo da je Otac nebeski naš autoritet.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Kršćani smo jer se suobličujemo Kristu, pristajemo uz Kristov nauk, prihvaćamo Kristovu antropologiju. Krštenjem doživljavamo novo duhovno preporođenje i sjećanja iz prošlosti nas ne sputavaju da na nov način radimo u sadašnjosti. Svjesni smo trauma, frustracija i nepovoljnog utjecaja prošlosti na postojanje u sadašnjosti ali snagom Božjeg duha nova smo bića za novi život. Čujemo Božji glas s nebesa koji govori: Ti si sin, kći odnosno dijete moje ljubljeno, u tebi mi sva milina, milost, dragost! Osjećaj kako smo voljeni stvara nam sigurnost da nismo produkt slučajnih događanja što nas osposobljuje da nalazimo sreću, svrhu i smisao postojanja.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 07.01. 2024.
