Čovjekov organizam je izniman, svaki organ ima posebnu funkciju, koža je najvidljivija. Zauzima iznimnu površinu u odnosu na volumen i drukčije je percipiramo na različitim segmentima tijela. Ona je granična zona između moga ja i svega drugoga što ja nisam, obrambena a propusna linija ljudskog bića. Štiti organizam od patogena, od prljavština vanjskog svijeta, mikroorganizama koji bi mogli biti štetni. Neprestano se obnavlja, proizvodi žive stanice koje propadaju, kad gledamo nekoga čovjeka vidimo zapravo mrtvaca. Epiderma, kosa, nokti, mrtve su stanice i vidljivi dio nas, anticipacija, predviđanje i navještaj kakvi ćemo u budućnosti biti
Koža mnogo kazuje o našem statusu, otkriva dob, spol, rasu, stres, kvalitetu prehrane, opće stanje organizma. Bolesti kože su delikatne, teško se dijagnosticiraju, dugotrajno liječe jer uzroci mogu biti radikalni i veoma različiti. Stanje kože uvijek je pokazatelj, indikator ili simptom određene neurednosti, bolest nas upućuje kako određeno ponašanje trebamo izmijeniti. Bol je korisna jer smo njome upozoreni kako se u nama odvija nešto nedopustivo, ona je alarm da je u nama opasnost. Koža prima izvanjske podražaje, dodir, toplinu, pritisak, i upozorava organizam na prijeteću opasnost.
Organizam ima iznimnu moć samoizlječenja, stari Rimljani govorahu liječnik liječi – priroda ozdravlja. Biblijski tekstovi kao uzročnike bolesti navode: stvorenost tj. propadljivost ljudskog organizma, grijeh ili pogreška vlastita ili od drugih ljudi. Bog pripušta bolest zbog kušnje i radi skromnosti jer čovjek je oholo biće, uobrazimo se dok ne osjetimo svoje ograničenosti, skloni smo se uznositi dok ne doživimo poniženje. Isus pomaže bolesnika koji kleči pred njim i moli za pomoć, čini čudo ozdravljenja nad osobom koja podnosi tjelesne bolove ali i isključenost iz zajednice.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Starozavjetni zakon zahtijevao je od osoba sa simptomima zaraznih bolesti na koži da se javno očituju i distanciraju od drugih ljudi pa je isključenost iz javnosti otežavala bolest na duševnoj i društvenoj razini. Bog liječi dušu opraštanjem grijeha, otpuštanjem od zločina i oslobađanjem od nevolje podcrtava psalam 32. Poslanica ističe kako vjernikova aktivnost treba biti usmjerena prema većoj slavi Božjoj, jedina korist je spasenje duša, druge osobe ne smijemo
sablažnjavati. Poklikom aleluja naglašava se Kristovo poslanje: „Prorok velik usta među nama, pohodi Bog narod svoj“.
Zdravlje je tjelesno, duševno i društveno blagostanje, naučava Svjetska zdravstvena organizacija, Isus uključuje bolesnike u zajedništvo s Bogom i drugim ljudima te ih ozdravlja. Bog po svom Sinu prihvaća naše nedostatke, traži da ne diskriminiramo bolesnike, pa ne smijemo isključiti i ne prihvatiti vlastite nedostatke. Nije sramotno biti star, sijed i ružan kako nam se to nameće kroz moderne medijske trendove. Zato Krist želi da njegov čudesni zahvat izlječenja ostane tajna jer veliko je otajstvo, misterij i milosrđe biti ozdravljen, smiren i čist kao što je očistio gubavca, smirio mu dušu i ozdravio njegove odnose. Kad se prihvatiš kakvim te Bog stvorio, kad sebe zavoliš sebe kakav jesi načelom samopouzdanja i drugi će te poštovati.
Izvor: RM BIH
Objavljeno: 11.02. 2024.
