Bog je jedan i nevažno je koje si vjere, pristojno govorimo kako ne bismo uvrijedili osobe drukčije vjeroispovijesti. Vjera u Boga ne traži da se odreknemo svoje posebnosti i da poštujemo drukčije identitete. Uostalom, pripadnici iste vjerske skupine imaju vlastite svjetonazore i vrijednosne prioritete. U našem ljudskom razvoju drukčije duhovnost prakticiramo u različitim periodima. Fenomen vjerovanja uvjetovan je i ovisan o naslijeđu, iskustvu, staležu, dobi itd. Mijenjamo se, pozvani smo na popravke u promjenjivom svijetu se preobražavamo. Evanđelje donosi događaj Isusovog preobraženja pred učenicima dok su putovali u Jeruzalem
Važno je biti čovjek, učtivo pričamo kako bismo premostili kulturne razlike i ostvarili ozračje pomirenja. Dobronamjerna doskočica zatomljuje činjenicu kako ljudskost pokazuje različitu prirodu. Čovjek može biti ne samo dobar, ljudi su grešni i toga smo svjesniji što se više u vjeri Bogu približavamo. Ljudska grešnost je suptilnija u industrijskom svijetu kad obitavamo odvojeni od prirode. Modernost nas otuđuje od svijeta zbog čega duševno patimo o čemu piše Franz Kafka u pripovijetci Preobrazba. Autobiografskim djelom kroz lik Gregora koji se pretvorio u neuglednog golemog kukca pisac je predskazao turobne događaje koji su se odvijali u Europi i njegovu narodu.
Treća obmana s kojom živimo i ponekad izgovaramo glasi: Bog zna što mi treba i molitva je izlišna. Zabluda je to kojom opravdavamo vlastitu duševnu lijenost, duhovnu letargiju i egzistencijalnu neosviještenost. Razgovor je proces po kojem postajemo svjesniji stanja u svijetu, vlastite pozicije i potrebnog angažmana. Po molitvi dok priopćavamo Bogu što nam treba, što nas muči i što bismo željeli, sami spoznajemo kako se ostvariti. Krist je poveo svoje učenike u osamu, na visoku goru, i po molitvi se izmijenio što je opčinilo apostole te su htjeli ostati ondje. Isusu je iznova potvrđen legitimitet osobnosti, karaktera i djelovanja jer s neba se čuo glas: „Ovo je Sin moj, ljubljeni, slušajte ga“!
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Odrastajući od začeća, preko rođenja do smrti prolazimo tjelesne preobrazbe i iznutra u duši i duhovno se mijenjamo, sazrijevamo. Ne činimo to svjesno, voljno i prema vlastitom programu, dar je to od Boga po zakonima prirode s kojima surađujemo uz pomoć roditelja, odgojitelja i zajednice kojoj pripadamo. Korizmeno vrijeme usklađeno je s procesima proljetne obnove u prirodi čiji smo dio te se želimo obnoviti duhovnom preobrazbom. Slušamo Božji glas ali ga trebamo doista i čuti i primijeniti u vlastitom postojanju te sići s gore na kojoj smo primili poruku u uobičajenu svakodnevicu.
Molitveno iskustvo u životnoj stvarnosti izgleda poput halucinacije pa u realnosti istražujemo koliko je duhovnost primjenjiva u konkretnoj praksi, kao što lijek može biti djelotvoran u laboratorijskim uvjetima a u ljudskom organizmu drukčije funkcionira. Prvo misno čitanje predočuju Abrahama koji po prvotnim normama zaključuje kako Bog traži da žrtvuje svoga sina a drugotno uz zahvat glasnika spoznaje drukčiju Božju namjeru. Drugo čitanje službe riječi podcrtava kako se starozavjetna žrtva ostvarila u liku Krista koji je kao Božji sin stvarno žrtvovan radi opravdanja čovjekove patnje u svijetu. Psalam izražava vjernikovo predanje, povjerenje i prihvaćanje božanskog nauma u životnim datostima na što smo pozvani ne zapostavljajući kako treba istražiti što je doista volja Božja.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 25.02. 2024.
