Što bi se dogodilo kad bi netko u bočicu od lijeka ulio otrov?! Kako biste Vi reagirali u jednoj takvoj situaciji? Zacijelo biste žustro postupili naspram takvoga ponašanja. Isus se u hramu obračunava sa zlouporabom Božje svetosti. Uzrujava se i rastjeruje trgovce koji su manipulirali posvećenim mjestom. Starozavjetno shvaćanje iziskivalo je prinošenje životinjske žrtve pred blagdan. Volove, ovce i golubove moglo se pred svetištem razmijeniti za omraženi rimski novac. Izvanjsko vršenje zakona, vjernost propisima a ne svrsi akta bilo je očigledno. Božji sin mnogo puta je pokazao netoleranciju prema ispraznoj tradiciji i licemjerstvu. Ozlojeđeno promatra kako se u njegovu narodu obavlja formalno bogoštovlje. Ljut je jer se Gospod izvanjski slavi, obeščašćuje Bog, zavodi narod i daje mu se lažna nada.
Foto: Ascensionpress
Površno gledanje na svijet, pojednostavljivanje božanske stvarnosti i formalizam u propisima prisutan je na svim područjima, vremenima, kulturama. Kristovo zalaganje protiv izvanjskih postupanja zabilježeno je na mnogo mjesta u evanđelju, propisima nastoji vratiti pravi smisao i stvarne ciljeve. Posebno to dolazi do izražaja na vrhuncu njegovog javnog djelovanja u glavnom gradu Jeruzalemu kad se slavio blagdan sjećanja na oslobođenje od egipatskog sužanjstva – Pasha. Bog je narodu preko Mojsija darovao zakon kao upute pravilne uporabe osobne i kolektivne slobode, ispravnog ponašanja prema Stvoritelju i stvorenjima kako je opisano u prvom misnom čitanju Knjige Izlaska. Primjena Deset Božjih zapovijedi izazovna je u novim situacijama, vremenima i osobnim datostima što traži inteligentno tumačenje i mogućnost da ljudi u manjoj ili većoj mjeri zablude. Drugo misno čitanje u Pavlovoj poslanici vjernicima u starogrčkoj metropoli Korintu podcrtava kako starozavjetna židovska kultura ište znake, grčka mudrost a kršćanska Božju snagu i umnost. Božji zakon je savršen, recitira se u psalmu 19., dušu krijepi, neuka uči, srce sladi, oči prosvjetljuje, dragocjeniji je od zlata i slađi od finog meda, poetski se izražava. Božji sin vodi prema pravom zakonu što se događa u vjerničkom prihvaćanju istine da Isusovo predanje dovodi do potpunog života, navodi pjesma prije evanđelja.
Razumijemo i prakticiramo ljutnju roditelja, učitelja ili poslodavca kad dijete, učenik ili radnik ne obavljaju poslove na ispravan način, doživljavamo kako je ona očitovanje osjećaja kojima pokazujemo nastojanje oko vršenja vrednota.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Bez strasti prema dobru ne želimo obitavati jer Bog je dobar a takva strast nas tjera na tugu, ljutnju pa i srdžbu prema osobama koje su se udaljile od božanskih propisa. U tom smislu razumijevamo i odobravamo Isusovo odrješito ponašanje za što je on kao prorok zasigurno imao kredibilitet. Kristova opravdana srditost ne proizlazi iz mržnje, zavisti ili nestrpljenja, srdžbom ne promovira svoje interese nego štiti pravo bogoštovlje a time i vjernike koji traže Božju pomoć u svetim činima. Božji sin je milosrdan, ljubazan i blage naravi no u sukobu s vlastodršcima nije potiskivao valjane osjećaje zbog kojih će biti prezren, osuđen i razapet. U crkvenom nauku dugo se polemiziralo je li Isus Krist Bog ili čovjek a današnji odlomak evanđelja očituje Isusovu ljudsku i božansku narav po kojoj našu ljudskost uvodi u božansku stvarnost po kojoj se spašavamo. Evanđeoski odlomak završava izjavom da je Isus dobro znao što je čovjek i da su mnogi u njega povjerovali dok je govorio o obnovi hrama istinske ljudskosti a to su razumjeli tek nakon njegovog uskrsnuća.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 03.03. 2024.
