Vrijeme križa i vrijeme milosti, vrijeme sabiranja ljudskih poraza i Božjih pobjeda. Vrijeme razapinjanja i vrijeme uskrsnuća na novi život, vrijeme kada postaješ svjestan prolaznosti i vrijeme sabiranja vječnih vrijednosti. Toliko toga moglo bi se o Korizmi, Golgoti. Kako kroz povijest Isusa Krista, tako i kroz povijest čovječanstva, i osobnu povijest
Ovu godinu počela je na blagdan Svetoga Valentina, zaštitnika zaljubljenih. Taj dan slavimo u obitelji rođendan našeg starijeg sina. Krenula je s križem, kako to već obično bude, ali, kada postaneš svjestan križa, zagrliš ga i prihvatiš, onda slijedi nagrada. Bog dopušta kušnje, križeve, da Ga zazovemo, da ga ne zaboravimo.
Iz križa se izrodila velika milost i veliki sportski uspjeh našega sina, koji je proslavio Boga. U mojim očima ravan zlatnoj medalji, bio je znak križa koji sam gledala na televizijskom prijenosu dodjele medalje. Vidjela sam tu zahvalu, svjesnost da je sve dano od Njega, da je bio u tim danima, da je omogućio, pomogao taj uspjeh. Na stranu sposobnost i ljudska nastojanja. Nema sportaša koji je došao na svjetsko prvenstvo, iza kojega ne stoji dugogodišnji rad, trud, nastojanje, profesionalnost. Svi su utrenirani, uvježbani. Međutim, puno je tu drugih stvari koje su važne za uspjeh. U mom srcu uvijek je molitva, da ih Bog čuva od ozljeda, puno je tu grubosti. Neki će reći da treba puno sportske sreće, ja bih to nazvala Božjeg pogleda i vodstva, Njegovog plana. Svi su podjednaki, lopta je okrugla, u vodi lako isklizne. Međutim, pobijedilo je zajedništvo, želja, sloga, odricanje od sebe, da bi pobijedilo zajedništvo. Bila sam jako sretna zbog svega što sam imala priliku vidjeti, nakon više od dva desetljeća pogleda u taj sport.
Slijedila je velika proslava ljudskog uspjeha, isprepletena slavljem cijele zemlje za zlatnu medalju. Svijet voli pobjednike, voli zlatno znamenje. Dani ponosa i slave, u kojima smo jedva vidjeli našega slavljenika, bio je totalno rasprodan u obvezama.
Kolumna: Dodir srca
Piše: Biserka Krapić, odgajateljica predškolske djece
Kako sve brzo prolazi, tako su i ti dani prošli, i otišla sam na dogovorenu operaciju očiju, treću u tri mjeseca. Zagrliti još jedan križ, jer takve stvari ne biraš, nisi uvjetovao, i krenuti, s Božjom pomoći, ići s povjerenjem, pretvorilo je još jedan, naoko ljudski poraz, u pobjedu.
Ispraćena molitvama i dobrim željama, znakovima koje možeš vidjeti, ako su ti otvorene oči srca da ih prepoznaješ, vidiš, vratila sam se kući, s uspješne operacije. Sabrala sam dojmove s osmjehom na licu. Jer, prvi puta u pet mjeseci vidjela sam na zidu bolnice ikonu Isusa Krista, i Svetih Kuzme i Damjana. Oduševilo me, što vjera živi u toj bolnici, što se ne stide svjedočiti. A posebno me dotaklo jer dolazim iz župe Svetoga Križa i zadnjih sedam godina, osim u njoj, molim i pomažem u crkvi Svetoga Kuzme i Damjana.
Nakon svega, sabiranje. Uvijek možeš ljudski gledati da je čaša pola prazna, ili.pola puna. Uvijek se možeš žaliti zašto ti se događa to što se događa, i misliti da se događa samo tebi, ili vjerovati da će se Bog proslaviti, jer uvijek daje i milosti. Na meni je izbor i odluka. I ova je Korizma donijela pobjedu iz puno malih osobnih bitaka, nutarnjih borbi da prevlada pogled vjere, nade i ljubavi. Bog se proslavio, učinio po ne znam koji puta, od nemogućeg - moguće.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 8.3. 2024.
