U našem narodu jedna izreka kaže: „(Iz)Reci, inače će ti djeca biti mucava“, s porukom kako nije ispravno potiskivati govorenje. S djecom treba razgovarati jer pričanjem posredujemo vrednote, poučavamo ih, upućujemo i odgajamo. Izreka također upozorava kako prešućivanjem unutarnjih osjećaja oskvrnjujemo razvijanje vlastite baštine. Pripovijedanje se obavlja na mnogo različitih načina a izvršeni izričaj očituje stanje našega duha. Pojedinac, skupina i djelatnosti imaju svoju paradigmu, obrazac djelovanja, koncepciju promišljanja. Paradigma predstavlja početna uvjerenja kojima se određuje pogled na svijet i primjer ponašanja. Pričanjima usvajamo određenu paradigmu a događaji iz Svetoga pisma uzorak su kako postupati u sličnim situacijama. Poistovjećujući se sa situacijama biblijskih likova prihvaćamo model za postupanje u životnim izazovima
Isus u evanđelju podsjeća Nikodema na događaj iz prošlosti kad je narod iz sužanjstva putovao prema Obećanoj zemlji. U pustinji su ih napadale zmije i bili su skršeni od straha što ih je duševno paraliziralo i ugrozilo njihov put prema slobodi. Mojsije po Božjem nalogu na stup stavlja mjedenu zmiju kako bi se pogledom prema uzroku stresa suočili sa svojim nemirom. Psihološki je imperativ da se trebamo obračunati s vlastitom tjeskobom, ako nismo u stanju fizički i doslovno onda barem idejno, pojmovno ili duhovno. Zbog toga se rado susrećemo, družimo i razgovaramo jer ćaskajući nenametljivo analiziramo uzroke nevolje. Probleme vrijedi očitovati u protivnom osjećat ćemo se potišteno u poslovanju a zbog nervoze bit ćemo manje produktivni.
Isus priča da je Bog poslao svoga sina jer je ljubio svijet kako bi ljude oslobodio od straha da budu neshvaćeni, odbačeni i prezreni. Bog ne želi ljudsku propast, napominje se u evanđelju, Božji sin došao da se svijet spasi, vjerom u Krista bivamo prosvijetljeni. Ivanovo evanđelje opisuje Isusa metaforom svjetlosti čijim likom otkrivamo vlastiti identitet, osobne osjećaje, unutarnje porive. Prevažno je poznavati vlastite nagone, ciljeve i mogućnosti kako bi se učinkovito ostvarili i očuvali smjelost u momentima uznemirenosti. „Bog je tako ljubio svijet te je dao svog Sina Jedinorođenca, tko god u njega vjeruje ima život vječni“, ističe se poklikom prije čitanja evanđelja. Oživljeni smo bogatstvom božanskog milosrđa, Bog nas je po Kristu pripravio za dobrotu, napominje sveti Pavao u poslanici vjernicima u Efezu.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Druga knjiga Ljetopisa retrospektiva je povijesnih događanja vezanih za babilonsko sužanjstvo koje je prouzročeno nevjerom naroda prema Bogu. U tuđini bez svetišta bijahu prisiljeni obnoviti svoju duhovnost, sastaju se na skupovima nazvanim sinagoge gdje razmatraju riječ Božju. Jedno takvo okupljanje opisano je psalmom 137. po kojem je vidljivo da je njihova pobožnost oduševljavala i njihove neprijatelje. Obnovljeni kao zajednica vratili su se u domovinu u vrijeme vladavine perzijskoga kralja Kira čime se obistinila naracija proroka Jeremije. Zajednica Kristovih vjernika - Crkva - okuplja se u crkvi usvajati božansku paradigmu i molitvom očitovati svoje strahove, nadanja i želje te duhovno ozdraviti sučeljavajući se sa stvarnošću.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 10.3. 2024.
