Vozim se danas na relaciji od Rijeke do Poljanice Bistranske i natrag. Ovaj puta u pratnji moga muža, putujemo poslovno. Nisam nikada niti čula za to mjesto, ali kada smo došli do njega, pokazao se predivan kraj, blizu Zagreba. U startu smo izmolili krunicu Božanskog milosrđa, poslije slušali duhovnu glazbu, nastavili s razgovorom o svemu što odrađujemo u svom pozivu i poslanju.
Foto: Adobe Stock
Prešli smo 185 km u jednom smjeru. Naš stari Ford dobro izdržava i vozi, iako je prešao već 220 000 km. Toliko nas je dobro služio do sada, mogli smo se pouzdavati u njega, da nemamo prigovora, niti razloga da ga pošaljemo u mirovinu. K tome, vozi na plin, prema prirodi je dobar i fin, vlasnicima jeftin. Istina, ožiljaka na njemu dosta, jer ima sa starcima posla. Izvanjska ljepota nije presudna da bi nešto bilo dobro.
Razmišljam o tome kako moj muž nikada nije volio voziti auto, niti je volio vožnju. Ali, kada je kod kuće, vozi zato da me poštedi. Zna da u njegovoj odsutnosti odrađujem sve što treba, pa i po pitanju gradske i međugradske vožnje. Zahvalna sam na tome, što sam godinama izložena. Često u razgovoru s prijateljicama nailazim na strahove od vožnje, iako imaju vozački ispit. Prepustile su vožnju supružnicima koji su ovdje, pa nije niti čudno. I neminovno nakon nekog vremen azaboraviš neke stvari, i neznanje može roditi strahove. Moga muža često nema, pa je priča drugačija.
Kolumna: Dodir srca
Piše: Biserka Krapić, odgajateljica predškolske djece
Razmišljam o tome koliko toga u životu odrađujemo, iako ne volimo. I nađemo ipak motivaciju. Ljubav ima tisuće i tisuće lica, možeš ju naći u svakom trenutku svoga života, ili ju ne naći ni u čemu. Povijest ljudskoga roda neprekidno piše o njoj, traga za njom. Bog je prisutan u ljubavi, ona je jedna od tri Božjih krjeposti, plod darova Duha Svetoga. Dio je Božjeg Kraljevstva. Imati ljubav u srcu, isto je što i imati Kraljevstvo nebesko u srcu. Rekao nam je po svom Sinu Isusu Kristu: „kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga.“
Moj muž, iako ne voli voziti, vozi ipak iz ljubavi. Ako ne prema vožnji, onda prema svojoj ženi. Pitala sam ga dok je vozio i potvrdio je. Ne znam je li zato što zaista tako misli, ili ne može drugo reći, jer sam bila predirektna, ili me ne želi povrijediti. Nešto od toga je istina. Na meni je vjerovati ili ne, i odlučila sam vjerovati.
Što se mene tiče, danas turistički. Sve čistijeg pogleda, unatoč postoperativnoj terapiji s kapljicama, koje raspršuju jaku svjetlost, pa je malo neobično gledati. Ipak, na pogledu nepregledne ravnice, sunce, i proljetne temperature. Raspoloženje je na visini. Čekam odmorište i kavu, jer vrijeme je za nove kapljice.
Male radosti u svakom novom danu.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 16.3. 2024.
