Ponovni dolazak

Još od prvih apostola
dolazak Tvoj čekamo,
knjige slijedimo, znakove pratimo.

Mnogi najavljuju,
tajne objavljuju,
pokušavaju razlučiti,
ono što su dobivali,
o posljednjim vremenima,
Tvoji učenici, apostoli, mučenici.

Kažu mnogi da doći ćeš,
sa posljednjim upozorenjem
za obraćenjem,
za povratak Tvojoj milosti,
nakon toga nastupa vrijeme drugo,
Tvoje pravednosti.

Hoću li biti spremna toga dana
kada ponovo dođeš,
iz tame se pojaviš?
Hoću li uopće na ovome
svijetu još biti?

Hoću li biti među onima
što sve će o životu svome spoznati,
sebe u dolasku Tvome,
Tvojim očima vidjeti?

Dogodilo se to već
puno puta, kada otvorio si
oči duše i srca moga,
pa sam Te čula,
u dušu svoju, kao u zatvorenu
ladicu ušla, nered u njoj našla.

Hoće li će to biti tako da Te cijeli svijet vidi,
ili će Tvoj dolazak biti svakoj duši,
na kraju dana njezinih na ovoj zemlji,
važno nije, i ne treba biti.

Možda ipak posljednja su vremena svakoj duši,
čim se rodi, pa dok ovim svijetom hodi.
Možda dovoljno je upozorenje to,
da se grijeha, zla čuvamo i odgovorno živimo.

Možda samo važno je spremno Te dočekati,
u svemu Tebe i Majku nasljedovati,
u krepostima rasti, od grijeha se odmicati,
da bi nam put do vječnosti,
mogao otvoren biti.

Da budni bdijemo nad
životom svojim,
molimo za sebe i druge,
o ostalom ne mislimo,
nego Tebi prepustimo.

I prvi apostoli su mislili,
da će Te za života svojega
ponovo vidjeti.
Mali smo ljudi, znatiželja nas ponekad vuče,
iako uopće nije važno kada, kako i gdje,
nego samo, da li spremne duše.

Vječnost je pred nama.
Zašto čekamo da Te na nebu ugledamo,
kada znamo da ionako tamo putujemo?

Piše: Biserka Krapić

Izvor: RM BiH
Objavljeno: 27.3. 2024.