Četvrtina kopnenog dijela Zemlje pokriveno je travom uglavnom nekorisnom ljudima. Trava je pak hrana mnogim životinjama koje su u prehrambenom lancu korisne čovjeku. Obilje travnate hrane u periodu rasta treba pametno pronaći ili pronaći nekoga tko zna. Isus se služi metaforom ovce, stada i dobrog pastira kako bi pojasnio odnos osobe i vođe. Ovca je kao i čovjek plaha i krotka životinja, s pogledom usmjerenim prema zemlji. Čovjek ne zna kamo ići kao što ovca ne vidi gdje se nalaze povoljni pašnjaci. Prema našoj naravi potrebno nam je vodstvo kako bismo dospjeli do željenog mjesta. Udružujemo se s drugim jedinkama naše vrste da bi se zaštitili od napasnika jer više očiju više vide. Negativna posljedica takvoga stanja je povodljivost u ponašanju, često olako krećemo onamo kamo nas grupa vodi
Svojevrsna je ovo aluzija na strukturalizam kojem smo podložni kao bića na individualnoj, socijalnoj i mentalnoj razini. Struktura označava zadani ustroj, građu, sklop, riječ je latinskog porijekla, dolazi od glagola „struere“ u značenju „raspoređivati“. Kao misaoni pravac strukturalizam se razvio sredinom prošlog stoljeća i povezan je sa svim područjima ljudskog djelovanja i izučavanja. Biološka struktura određuje potrebu za hranjenjem, kao što ovcama treba paša ljudi imaju prehrambene potrebe za zadovoljenje osnovnih nagona. Čime god se bavili, kojem god staležu pripadali, što god o svijetu mislili, ovisnici smo o hrani koju Bog daje jer on je tvorac i izvor Sunca, zemlje i kiše. Poput ovce i ljudi su društvena bića od rođenja ovisni o pripadnicima iste vrste te gradimo pravila ponašanja podnoseći jedni druge tražimo adekvatnog lidera. Potreba za pripadanjem jednoj grupi nalazi se na listi ljudskih prioriteta a preduvjet je prepoznati vlastiti identitet odnosno vrata na koja ćemo ući u odabranu nam zajednicu.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Strukturalizam kao misaoni pravac nastao je najprije u lingvistici, čovjekov način razmišljanja, postupanja i postojanja ponajprije je ovisan o njegovom jeziku. Riječima su nas opominjali, hrabrili i tješili, riječima očitujemo svoju misao, osjećaje i namjere, govorna logika očituje stanje naše svijesti. Strukturalnost je sveprisutna i u nedjelji Dobroga pastira, pozvani smo promisliti stanje, pripadanje i zadatosti vlastite osobnosti, zajednice i upravljanja. Evanđelje Krista metaforički uspoređuje s dobrim pastirom koji je spreman žrtvovati se za svoje ovce, poznaje ih i one prepoznaju njega. Pastir posjeduje i druge ovčinjake, obuhvaća i brine se za nama strane zajednice kako bi nas sve ujedinio jer on je gospodar života. U Djelima apostolskim naglašava se kako nema odbačenih, dapače kamen koji odbaciše graditelji postade kamen glavni napominje psalam 118. Poslanica svetog Ivana ističe božansko roditeljstvo: djeca smo Božja i to se spoznaje kroz upoznavanje Boga kao nebeskog oca. Gospodin govori: „Ja sam pastir dobri, poznajem svoje ovce i mene poznaju moje“, pojašnjava se poklikom aleluja.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 21.4. 2024.
