“Radošću silnom u Gospodinu se radujem,
Duša moja kliče u Bogu mojemu,
Jer me odjenu haljinom spasenja,
Zaogrnu plaštem pravednosti,
Kao ženik kad sebi vijenac stavi
Il’ nevjesta kad se uresi nakitom.”
Iz 61,10-11
Mogu zaista i ja ovako pjevati s prorokom Izaijom! Radošću silnom u Gospodinu se radujem svaki dan, već od jutra, danju sam s Njim, noću ,prije spavanja kažem mu: hvala i oprosti ako nisam danas bila primjer Tvoje nauke, Tvoje ljubavi, ako sam nekoga povrijedila, ako sam bila ljuta, ako lice moje nije bilo odsjev Tvoje ljepote po kojem će Tebe drugi prepoznati.
Lijepo je živjeti s Gospodinom svaki dan! To je kao kad si zaljubljen i sretan kad si pored svoje Ljubavi koja te svu ispunjava. Ja Gospodina stalno nosim u svom srcu i s radošću očekujem trenutak kada ću s Njim govoriti, s Njim razmišljati, Njemu pjevati, Njegovo Sveto Tijelo na sv. Misi primiti. Gospodin je izvor vode žive i ja nisam nikada žedna.
Nije bio lagan put do toga. Bila sam kao i mnogi vjernici veoma površna. Svoje vjerske dužnosti sam izvršavala jer "tako to treba". Sv.misa, ispovijed, biti član Župnog pastoralnog vijeća, biti pjevačica u župnom zboru, sve je to bilo lijepo ali nije bilo to što je sada. Ali, Gospodin zna kako otvoriti srce.
Piše: Gordana Fumić
Počela sam prije sedam godina redovito čitati Sv.Pismo po jednom franjevačkom rasporedu. Bila sam uporna i čitala tako pet godina. Iako mnogo toga u Starom zavjetu nisam razumjela, nisam niti jednu stranicu preskočila. Mnogo mi se toga utisnulo u srce i ostalo: Job, Jona, Ruta, Abraham i Izak, Mojsije, Josip egipatski i njegova braća, Propovjednik, Mudre Izreke…Toliko me toga privuklo Bogu živome u Njegovoj Riječi da više ne mogu bez Svetog Pisma. Evanđelja, Djela apostolska, poslanice, psalmi - to je moja svakodnevna “lektira”. Danas više ne čitam prema rasporedu nego sama napravim raspored. Ovih dana čitam Djela apostolska i po koju poslanicu. Ali, svaki dan, već u jutro i svugdje gdje mogu, barem nekoliko redaka pročitam: prije sv. mise, ako čekam negdje u nekom redu, ako sjednem u parku na klupu, ako odem na Platak u šetnju tamo u miru i tišini prirode čitam svoju “lektiru”. Novi zavjet je uvijek uz mene. Imam ih više. Jedan je u torbici sa svim stvarima koje jedna žena nosi sa sobom, jedan je na polici uz Bibliju, molitvenike i Časoslov, jedan je u platnenoj torbici uz krunicu koju nosim kada idem moliti u kapelicu Trajnog Euharistijskog Klanjanja.
Uvijek je sa mnom Gospodin. Pijem iz “izvora žive vode” kojeg nam je dao i nikada nisam žedna, okrepljujem se, mijenjam se, živim i srce radosno kliče s Izaijom: “ Radošću silnom u Gospodinu se radujem!”
Svojim iskustvom potičem sve da otvore Sv. Pismo, onaj mali Novi zavjet, i da počnu čitati, malo po malo, rečenicu po rečenicu, odlomak po odlomak i Gospodin će im otvoriti um i srce da sve više čeznu za Njim,da ga počnu upoznavati, da ga s čežnjom žele susresti u sv. Misi, u ispovijedi, da zaista žive s Njim kroz Njegovu Riječ jer to je naša hrana za svakodnevni život, to je naš put, to je utjeha u teškim situacijama, tu je rješenje za sve probleme i raskršća koje nam život donosi. I vidjet ćete: Gospodin će vas mijenjati, svaki dan sve više postajat ćete Njegovi, jako zaljubljeni i nećete više moći bez te Ljubavi - prevelike.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 26. 4. 2024.
