Gospi Trsatskoj

Gospo moja s Trsata,

odavno sam pokucala na tvoja vrata.

Nisam znala moliti tada,

nisam znala, bila sam mlada.

Majkom Božjom sam te zvala,

svoje najveće blago,

svoje sinove,

tebi sam predala.

Da ih čuvaš, da ih paziš,

putovima njihovim prolaziš.

Da ih voliš kao svoga,

Sina svoga, jedinoga.

Nisam znala što činim tada,

ruke sam sklapala kao i sada.

I danas, svaku godinu na isti dan,

zavjet je to ozbiljan.

Skalina do tebe dosta,

pokore malo, malo posta.

Gužva svuda, hodočasnici stižu,

zrnca krunice po skalama se nižu.

Svi k'o jedan mole,

za svoje potrebe i bole.

Majko naša s Trsata,

mnoštvo kuca na tvoja vrata.

Plamen svijeća koje gore,

naše molitve je žar.

Kapelica zavjeta,

zahvala je, dar.

Piše: Biserka Krapić

Izvor: RM BiH
Objavljeno: 11. 5. 2024.