Nije lako djetetu posvađanih roditelja, đaku kad u školi poučavaju drukčijim vrijednostima nego u obiteljskom okružju, građanima gdje državni aparat nameće sistem različit od narodnih običaja. Prvo misno čitanje opisuje razvoj raskola uslijed prvotnog prijestupa, nastanak grijeha u čovjeku kroz pripovijest o prvim ljudima, Adamu zavedenom od Eve, oboma prevarenim od zmije. U starim kulturama kakva je biblijska zmija predstavlja puzajuće prašnjavo biće koje se preobražava i nečujno prikrada, žena simbolizira emocionalni element u čovjeku a muškarac razumski. Adam je kršio Božji zakon zbog čega doživljava da je gol, nag, nagonsko stvorenje te se osjeća nelagodno i razotkriveno a onda se skrivajući opravdava zavođenjem a konačni napasnik nazvan je sotona.
Knjiga Postanka opisuje postanak neurednosti, grijeha i zla u čovječanstvu te se pojašnjava kako je poredak ugrožen počevši od slabijih snaga a svemu je prethodilo izvrtanje istine. Umjesto teze kako je Bog zabranio jesti samo s jednog stabla spoznaje dobra i zla, zmija se ženi obraća s teorijom: Bog vam je rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu. Prva je to kako se u suvremenoj komunikologiji naziva teorija zavjere, urote ili konspiracije, nastale kao proizvod popularne, pojednostavljene metodološke greške protiv aktualnih struktura. Teorija zavjere raširena je na svim područjima, na delikatnom području pitanja cijepljenja stručnjacima se nameću likovi koji ne poznaju razliku virusa, bakterija i gljivica te se usuđuju protiviti medicinskim autoritetima. Uslijed krivog promišljanja, zaključivanja i djelovanja na mnogim razinama upravljaju nekompetentne osobe. Politička posljedica dominacije teorije zavjere je od naroda demokratski izabrana loša vlast u mnogim državama.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Evanđelje također opisuje kako se Isus našao pred lažnom optužbom nositelja lažnih tvrdnji da je „izvan sebe“, suradnik đavolskog poglavice Beelzebula, što Božji sin navodi kao neoprostiv grijeh protiv Duha Svetoga. Kristovi neprijatelji podmuklo u raspravu uvode članove njegove obitelji i majku poigravajući se s njegovim za emociju važnim rodbinskim vezama osoba koje su značajne za njegovo odrastanje i opstojnost. Ljudska vrsta sklona je izvrtanju činjenica, donošenju pogrešnih zaključaka, davanju važnosti nebitnim aksiomima, argumentima i autoritetima jer svako zaključivanje proizlazi iz prave vjere u ispravne postavke. Isus u besjedi ističe i kriterij po kojem se prepoznaje početak propasti zajednice, raskol u kući nakon što se snaga sveže, rascjepom padaju i kraljevstva, a znano je da sotona neće sotonu izgoniti. Drugo misno čitanje podcrtava „uzvjerovah, zato besjedim“ vjerujemo u uskrsnuće, prihvaćamo pobjedu života i zato ne malakšemo iako se izvanjski raspadamo, iznutra se duhovno obnavljamo, jer nije nam do vidljivog nego do vječnog. Izopačen um vodi demoniziranju stvarnosti, pogrešno zaključivanje neminovno uvodi pojedinca i društvo u egzistencijalno, elementarno i etičko propadanje dok psalam 130. molitveno vapi Gospodinu: Duša se moja u Boga uzda!
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 9. 6. 2024.