Gradu svetoga Vida
Rođena u gradu koji teče,
život svoj u njemu sam provela,
djetinjstvo i mladost odživjela,
starost dočekala.
Iz njegovih njedara,
sve priče moga života su krenule,
tekle poput rijeke do ušća,
danima i godinama,
tako će biti, do kraja moga puta.
Obilježen mučeništvom Svetoga Vida,
Kalvarijom, Svetim Križem,
na brdu Trsatskom, nazaretskom kućicom,
ispunjen crkvama, posvećenih svecima.
Vjetrovi razni gradom su pustošili,
bure ga pokušale srušiti,
sa zemljom poravnati.
Zašto samo Bog zna,
tolike zagovore svetih u nebu ima.
Sveta Jelena Križarica, s Kastva, nositeljica križa,
Sveti Križ Isusov, na Golgoti srdočkoj, grada mog.
Srce Isusovo, na Zametu, ljubavi za grad puno.
Sveti Nikola Biskup, pomorce s mora čuva,
Nikola Tavelić, na Krnjevu, zaštitnik hrvatskog naroda.
Sveti Franjo iz Asiza, s Pehlina štiti siromahe,
Sveti Josip, na Podmurvicama,
zaštitnik crkve i domovine Hrvatske.
Sveti Juraj mučenik, s Drenove, Šapjana i Trsata,
protiv zla na konju jurišnik,
Sveti Jeronim u centru, učitelja zaštitnik.
Gospa Karmelska, s drenovskog brda,
Marija Pomoćnica iz ulice Vukovarske,
gradu pomaže, u ruci ga čuva.
Gospa Trsatska, sa sjevera štiti,
podsjeća na legendu
o nazaretskoj kućici.
Sveti Antun Padovanski,
s Kantride izgubljene traži,
Sveti Ivan Krstitelj, sa Škurinja,
krštenike pronalazi.
Sveti Mihovil arkanđeo,
s Jelenja zmaju glavu satire,
Sveta Barbara s Kostrene,
pomoćnica svake nevolje.
Sveta Lucija s njom,
vid prosvjetljuje i čuva,
Krist Kralj štiti iz Matulja.
Sveta Ana, majka Marijina, s Vežice,
Sveti Romuald i Svi Sveti u nebu, s Kozale.
Sveta Terezija od djeteta Isusa, s Podvežice,
za grad svakodnevno male stvari čini u ljubavi.
Gospa Lurdska u gradu,
zdravlje čuva, od bolesti brani.
Koliko god vjetrovi i bure tukli po gradu mome,
Bog je darovao obilje milosti svoje.
Sveti Vid mučenik, sve vidi,
kod Boga je grada našeg zastupnik.
Ne bojim se za grad moj,
tolikih različitosti i suprotnosti,
za opstanak njegov sveci će se pobrinuti,
vjeru mladima sačuvati i prenijeti.
Mučeničku palmu Sveti Vid u jednoj ruci nosi,
u drugoj grad naš Bogu prinosi.
Ne čudi stoga što stari su razumjeli,
od davnina ime gradu dali:
„Rika Svetog Vida“
da ga zagovorom kod Boga brani.
Piše: Biserka Krapić
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 15.6. 2024.