Vrhunac je agrarne sezone. Vedri i kišni periodi se izmjenjuju. Uvjeti su pogodni za razvoj biljki. Neke sorte rastu, druge cvjetaju, treće donose plodove. Sparina nam je naporna, no pogodna je za vegetaciju. Priroda nas poučava kako bez napornih okolnosti nema plodova. Evanđelje prispodobom o razvoju sjemena poučava suživotu s Bogom. Isus ga naziva Kraljevstvom nebeskim, Božjom vladavinom, dimenzijom božanske uprave. Ustvrdio je kako ono može biti najmanje u početku razvoja a s vremenom postane utočište drugim bićima. Knjiga proroka Ezekiela istim slikovitim govorom opisuje Božji način djelovanja u svijetu.
Prorok kaže: Ja Gospodin visoko drvo ponizujem, nisko uzvisujem, drvu suhu dajem uroditi. Psalam 92. veliča Gospoda jer daje da pravednik cvate kao stablo u Božjem vrtu sočan i pun svježine donosi rod. U drugom misnom čitanju poslanica izražava pouzdanje u Boga i njegovo duhovno viđenje stvarnosti. Poklik aleluja odlomak je iz evanđelja i prenesenim govorom poučava da je Krist sijač Božje riječi za vječni život. Riječ je posrednik ideje, misli i duha što je ljudska datost, no valja nam se zainteresirati za Riječ Božju. U ponudi različitih ideologija, doktrina i propagandi oprezno se priklanjamo denominaciji koja će biti plodonosna. Okrećemo se onom obliku duhovnosti koji daje da rastemo i donosimo plodove korisne za sebe i druga bića.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
U tehniziranom svijetu razvijaju se različite metode za poboljšanje rasta, uspješniju obradu i ubiranje plodova. Fabriciran pristup prisutan je i u duhovnosti, riječima se manipulira marketinški što je dopustivo u određenoj mjeri. Kao osobe koje prepoznaju duh vremena uočavamo, razlikujemo i ne nasjedamo propagandnim trikovima, znamo što je istina a što podvala. Kultura brzine, provizornosti i kratkoročnosti u duhovnosti nema učinkovitost baš kao što sjemenu treba vremena da bi izraslo i donijelo ukusne plodove. Promatramo, razmišljamo i divimo se procesima prirode i života i učimo da sjeme raste „od sebe“, automatski, bdjeli ili spavali, danju i noću, ne znamo kako. Botaničari su u stanju opisivati prirodne procese, no u konačnici kojom snagom u fotosintezi svjetlosna energija spaja organske elemente ostaje misterij. Život je tajna, kako postojimo, što nam daje snagu, koja vrijednost nas motivira, pokreće i održava ostaje duboko otajstvo i neobjašnjiv fenomen. Zbog toga kao znalci drhtimo a kao vjernici se divimo i Bogu zahvaljujemo da dar života, rasta i plodova.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 16. 6 . 2024.
