More ljudsku emociju posebno pobuđuje. Za nas je ono uvijek veliko, duboko i zagonetno. Nudi hranu, vjetrovima donosi izmjene vremena, povezuje razdijeljene kopnene cjeline. Simbolički predočuje ideju beskraja, nepoznanice i neistraženosti: u književnosti, psihoanalizi, religiji. Život se nerijetko uspoređuje s plovidbom, mnogo je nesigurnosti a dolazak cilju označava radost i bogatstvo. Mirno more simbolizira miran život, nemirno more uzburkane osjećaje, svladavanje valova uspoređuje se s prelaženjem prepreka. Narodna izreka poručuje: Tko nije bio na olujnom moru taj ne zna što je prava molitva. Čovjek se na rubu egzistencije, kakvu može more izrežirati, najpredanije okreće i predaje Bogu
Odlomak iz evanđelja donosi događaj kad su učenici s Isusom plovili po vodenoj površini, jezeru kojega su zvali morem. Zbog složenosti atmosferskih prilika u Svetoj zemlji prisutne su vremenske oscilacije i odjednom se sručila žestoka oluja pa je prirodno nastala panika. Svi su se uzrujali osim Gospodina koji je spavao na stražnjem dijelu lađe gdje se inače nalazi kormilo, naprava koja određuje smjer plovila. Plovidba se uobičajeno upotrebljavala kao vrijeme odmora, počinka i razgovora pa nakon što su probudili usnuloga Krista on stišava nevrijeme. Prekorava potom učenike zbog straha izazvanog nevjerom no oni ne mare za pouku već su fascinirani događajem, jer se Božji sin pokazuje ukrotiteljem neobuzdanih sila vjetra i mora.
Sila, strah i vjera u međusobnom su odnosu jer nepoznata i nekontrolirana sila izaziva strah i stavlja vjeru u krizu. Kontrola nad silom nosi mir, a vjeru uslijed znanja dokida. Grčke riječi u Bibliji „bia-bias-bios“ u međusobnom su odnosu i označavaju silu, nasilje i život jer jedna te ista stvar energijom sile može polučiti nasilje, nered i život ovisno kako se usmjerava. Ovaj princip djelovanja prisutan je na svim područjima i u svim djelatnostima pa nas odmalena, u obitelji i školama, u zanatskim radionicama, upozoravaju kako npr. vatra može biti „dobar sluga a loš gospodar“. Želimo biti dobri, sluge i gospodari prema nauku evanđelja kako na kojem području, kako na kojoj razini i ovisno u kojem vremenu, o tomu ovisi naša ostvarenost, korisnost i radost.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Motiv olujnog mora prisutan je i u prvom misnom čitanju iz Knjige o Jobu u kojoj se sluga Božji na koncu svoje duge duhovne avanture divi Bogu što odredi granice mora, neba i zemlje. Psalam 107. priznaje fascinaciju moreplovaca prirodom, vjetrovima i morem te s njima hvali Gospoda koji je smirio olujne vjetrove kako bi uspješno uplovili u željeno pristanište. Pavlova poslanica vjernicima u grčkoj metropoli Korintu očituje oslobođenje od prestrašenosti naspram smrtnosti jer ako je Krist umro i mi smo spremni na isto, i jer je Krist uskrsnuo i mi očekujemo vječni život. Poklikom prije evanđelja kliče se: Pohodi Bog narod svoj!,
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 23. 6. 2024.