Znamenita Michelangelova freska u vatikanskoj Sikstinskoj kapeli izgrađenoj u doba pape Siksta IV. u 15. stoljeću prikazuje stvaranje čovjeka dodirom. Narudžbom pape Julija II. 1508. – 1512. umjetnik prikazuje uzvišenost stvaranja dodirom vrškova prstiju iz kojih kao da izlazi snaga života. Tromi Adam kao da oživljava u susretu s Bogom strogim ocem koji mu se energično približava i odlučno zapovijeda kažiprstom da se probudi iz usnulosti. Dodir ili opip najizraženiji je na vrhovima prstiju i jedan je od pet osjeta kojima primamo informacije o prostornosti u vanjskom svijetu izvan našega postojanja. Privlačnu stvar vidimo, poželjnu mirišemo, ugodnu čujemo ali tek dodirivanjem doživljavamo sigurnost njezina postojanja i istinsku prisutnost u vlastitoj blizini. Izučavajući majmune Harry Harlow je u eksperimentu iz 1958. pokazao kako jedinke izražavaju privrženost i emocionalnu sigurnost s obzirom na taktilnu ugodu. Pokus je osuđen kao etički neprihvatljiv jer se ustanovilo da su jedinke u zreloj dobi trpjele anksiozne posljedice zbog nedostatka nježnosti dodirivanjem. Studije su pokazale da se djeca bez dodira ne razvijaju normalno, kao i drugim sisavcima važan nam je kontaktilni podražaj kako bi osjetili poticaj i sigurnost.
Evanđelja po Marku, Luki i Mateju nazvana su sinoptička jer su u literarnom suodnosu, imaju zajednički pogled, isti izvor i sva tri opisuju dva bliska događaja ozdravljenja dodirom. Nadstojnik sinagoge, židovske bogomolje, imenom Jair, priznaje Isusov autoritet i klečeći ga moli neka stavi ruke na njegovu bolesnu umiruću kćer kako bi ozdravila i ostala na životu. Dvanaestgodišnja djevojčica je zbog Isusove preokupacije, zauzetosti od naroda i zadržavanja preminula što je polučilo velikim plakanjem, bučenjem i naricanjem. Božji sin tvrdi da dijete nije mrtvo nego da spava što izaziva podsmijeh svjetine pa Krist traži da bude u uskom krugu obitelji, prima dijete za ruku te je oživljava riječima: Djevojko ustani! Na kraju evanđelja djevojčicu kategoriziraju djevojaštvom što predstavlja novo doba u životu ženske osobe a kašnjenje u Kristovoj intervenciji izlječenja dogodilo se jer je izliječena jedna žena.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Zrela žena je godinama bolovala od krvarenja što je pristojan izričaj za neku od tzv. ženskih bolesti zbog čega je patila tijelom i dušom, materijalno i duhovno. Zbog velike strke i gužve nije imala šanse prići Isusu no željela je i vjerovala kako bi dotakavši samo odjeće Božjega sina mogla biti spašena na neki način. Doista, umah je prestalo krvarenje, Krist je osjetio energetski podražaj uslijed doticaja, iz njega je sila išla, žena u strahu iskreno očituje poniznost a Isus joj daje otpust od zla, mir i zdravlje. Tematizira se žensko i reproduktivno zdravlje po kojem se iznova događa božanski stvarateljski pothvat stvaranja, rađanja i dolaska u svijet novoga čovjeka. Bog nije stvorio smrt i ne želi propast živih, tvrdi se u prvom misnom čitanju Knjige mudrosti. Psalam 30. slavi Gospoda što nam je dao život, zdravlje i zaštitu od nevolje te oslobođenje od zluradih osoba. Posljedica spoznanja božanske dobrote prema nama vodi nas ljubaznosti, darežljivosti i solidarnosti, kaže se u drugom misnom čitanju. Pjesma aleluja poučava da podražajem evanđelja dokidamo smrt i primamo život a misna proslava tj. euharistija je moment dodira božanskog milosrđa.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 30. 6. 2024.
