Hvala Ti

I večeras pokušavam srce u mraku sobe umiriti,

na molitvu se usredotočiti, misli sabrati.

Slike se nižu zadnjih dana, svega što u njih si donio,

ljubavlju zagrlio, na dar poklonio.

Bilo je križeva i milosti,

bilo je suza i radosti,

bilo je trenutaka iznenadnih,

koji srce su dodirnuli, ganuli.

Filmovi se vrte kao na vrtuljku,

stojim sa strane i slažem sliku po sliku.

Osmjeh s lica ne silazi,

jer pobijedio si, i kada su se činili porazi.

Večeras Ti, Isuse, za sve želim zahvaliti.

Za riječ Tvoju koja me podigla,

za pogled prema Tvome križu,

koji me posramio,

za sve ono na što si me podsjetio,

iz ladice sjećanja izvadio.

Zahvaljujem i na tome,

što skrio si se u tako malim,

gotovo neprimjetnim stvarima.

U slici na zidu, u pjesmi s radija,

nebu punom srcolikih oblaka,

porukama ljubavi mojih prijatelja.

Je li uopće moguće dovoljno zahvaliti

za svaki darovani trenutak križa i milosti?

Čini se da izgubila sam riječi,

ali zaviri u srce, to možeš,

srce će Ti reći.

Piše: Biserka Krapić

Izvor: RM BiH
Objavljeno: 1. 7. 2024.