Najviše neugodnosti imamo s osobama koje su nam bliske, općenito je prepoznato kao pojava. Evidentno je kako se nesporazumi događaju među susjednim narodima, državama i zemljama. Sučeljavamo se s određenim ponašanjem nerijetko jer smo slični po strukturi promišljanja. Neslaganja se razvijaju uslijed fizičke bliskosti jer dijelimo konkurentni životni prostor. Nezadovoljstvo uobičajeno ne pokazujemo prema udaljenim ljudima koji nam nisu od značaja. Pojam bliskosti trostruko se podrazumijeva: fizički, prema statusu i po mentalitetu. Za nekoga tko optužuje druge narodna izreka kaže: „Rugala se ruga pa postala druga“. Dugotrajno sukobljavanje s određenim tipom ljudi čini da mu postajemo sve sličniji. Kad se s nekim svađamo strategija ratovanja nas prisiljava da počinjimo koristiti njegove metode
Evanđelje iznosi činjenicu kako Isus nailazi na nerazumijevanje od njemu bliskih ljudi u okružju. Zaključuje: Nije prorok bez časti osim u svom zavičaju, među rodbinom i u svom domu. Zbog neprihvaćanja i nerazumijevanja Krist ondje ne učini nijedno izvanredno djelo. Ipak, ne priječi ga ta činjenica da djeluje i propovijeda među onima koji su raspoloživi. Život nas tjera da radimo unatoč tomu što nailazimo na nerazumijevanja bliskih osoba, susjeda i kolega. Ljudi po svojoj naravi umišljaju kako su oni ispravni a bližnji ih ne razumiju i ne prihvaćaju. U prvom misnom čitanju Bog šalje proroka Ezekiela Izraelcima, narodu odmetničkom i buntovnom. Pjesnik psalma 123. doživljava podrugivanje, podsmijeh i prezir a ipak se stavlja u službu Božju. Pouzdaje se u milosrđe i pomoć Jahvinu i gleda prema Bogu kao sluga i sluškinja u svog gospodara. Pavao u poslanici očituje svoje poteškoće u djelovanju a unatoč svemu on radi za Krista. Uvrede, tjeskobe i progonstva doživljava kao milost od Boga i put protiv uznositosti. Duh Božji šalje nas da budemo navjestitelji Radosne vijesti potrebitima, ističe poklik aleluja.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Neprihvaćanje nečijeg božanskog poslanja nastaje uslijed naglašavanja tuđih nedostataka. Nerijetko vlastito ostvarenje mjerimo uspjesima ili porazima osoba s kojima živimo u blizini. Zluradost je osjećaj pritajenog ili otvorenog veselja kad se drugima dogodi debakl. Vrijednosni i vjerski sustavi osuđuju i zabranjuju zluradost no ona postoji kao tamna strana naše naravi. Socijalni psiholog i političar Richard H. Smith analizira pojavu zluradosti u religiji, zabavi ili sportu. Profesor Vang sa sveučilišta u Atlanti dokazuje postojanje zluradosti u ranoj dječjoj dobi. Uočava motivacije socijalne pravde, agresije i rivalstva na što nas pokreće prezir, zavist i zloba. Zluradost očituje karakter onoga tko ju osjeća više nego što razara osobu prema kojoj je upravljena. Radovanje neuspjehu ne možemo izbjeći, možemo ga u sebi kontrolirati i reducirati. Evanđeljem Krist uči da zlo radovanje sunarodnjaka i sumještana treba ignorirati.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 7. 7. 2024.
Objavljeno: 7. 7. 2024.
