Angažiranost pojedinca u društvu govorenjem, činjenjem ili postojanjem rezultira prihvaćanjem ili odbacivanjem. Sve što pričamo drugima može biti privlačno, prihvatljivo i korisno ili pak odbojno, nezanimljivo i suvislo. Djela koja činimo i sama naša prisutnost mogu im biti mila ili pak beznačajna i problematična iz određenog razloga. Susreti predstavljaju sučeljavanje orijentacija, koncepcija, perspektiva, strategija, vizija i misija. Neminovno doživljavamo neslaganja, neprihvaćanje i odbačenost i na to moramo biti pripravni.
Odbačenost proživljavamo od rane dobi života, učimo kako ne može biti sve po našoj volji, uostalom neke stvari su preopasne. Premda toga nismo sasvim svjesni, svaka otuđenost nanosi nam rane duše a velika napetost i traume za nove odnose. Zbog toga po kršćanskom poimanju nastojimo prakticirati dobrohotnost, ljubaznost i nježnost naročito u osjetljivoj mladalačkoj dobi. S druge strane djecu treba navikavati i poučavati realnom životu kako bi sami odbacivali pogrešne postupke. Sukladno određenoj dobi valja im učiti biti samostalan te prepoznati i obraniti se od nepoželjne situacije: u školi, na ulici i igralištu. Mnogo puta u zreloj dobi bivamo prepušteni sebi, nailazimo na nerazumijevanje i trpimo teške oblike povrijeđenosti, moramo razviti unutarnju duševnu obranu.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Isus šalje učenike u svijet u parovima kako bi se međusobno poticali i kontrolirali da u njegovo ime propovijedaju Evanđelje. Daje im ovlast nad zlim silama, oslobađa ih od materijalne navezanosti i društvene predodređenosti uz mogućnost da negdje neće biti prihvaćeni. Ovaj odlomak iz evanđelja i misijska metoda bila je nadahnuće svetom Franji iz Asiza za novi oblik djelovanja među ljudima njegove epohe. U vremenima kad su se u Crkvi mnoge stvari silom radile uz ovlast moćnog pape, franjevci su izgonili zloduhe krivovjerja u siromašnom narodu i ozdravljali kršćanstvo. Svojom skromnošću i spremnošću da budu neprihvaćeni a pouzdanjem u vlastito poslanje očuvali su kršćanstvo na razinama gdje nasilje, učenost i bogatstvo nisu mogli.
Prvo misno čitanje opisuje poslanje proroka Amosa u 8. st. pr. Krista koji je živio kao stočar i uzgajivač smokava blizu Betlehema u doba raskola bogataša i siromaha. Bog ga je stavio u službu govoriti protivno svećenicima i vladaru Jeroboamu, navješćivati propast u Izraelu zbog grijeha kralja i naroda zbog čega doživljava odbačenost. U drugom misnom čitanju sv. Pavao govori o kršćanskom izabranju od Boga i svom od Krista da budu navjestitelji milosti, ljubavi i slave po vjeri da smo djeca Božja u svijetu u kojem su mnogi odbačeni. S pouzdanjem kako smo od Boga izabrani i prihvaćeni pripravni smo za misiju vlastitog života usprkos doživljaju odbacivanja u svakodnevici, jer „Gospodin je pastir moj, ni u čem ja ne oskudijevam“ (Ps 23)!
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 14. 7. 2024.
