“Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati i sam ćeš biti blagoslov." Post 12,2
Kako je sasvim čudesno da Ti, veličanstven, vječan, silan i prečist ljubiš mene, ovako neznatnu, malenu i grijehu sklonu!
I kako je čudesno što me uopće slušaš, što prigneš uho mojim vapajima i molitvama!
Ti svjetlo svijeta, a ja mrlja grijeha.
S visina se svojih svetih ulijevaš u duše neznatnih stvorenja, izbaviti ih iz kaljuže otpada i zaborava.
Samo prečista Tvoja ljubav može to činiti, samo je ona most između mene i tebe, most čvrst i utemeljen kog čuvaju anđeli nebeski i brani arkanđel Mihael sa svojim četama.
I mada sam ja nitko, a Ti sve, ja prah, a ti nepojmljivost svemirskih prostranstva, ja treptaj oka, a ti vječnosti.... ne bojim se svoje ništavnosti jer si me blagoslovio dubokim spoznanjem da me želiš uz sebe, u vječnosti.
O, kako je sasvim čudesan i divan put izbavljenja koji preda mnom otvaraš!
Utisni mi u srce poljubac vječnosti.
I mojoj braći i sestrama!
Čistom mi rijekom s oltara speri grijehe što me u zemlju vežu.
I mojoj braći i sestrama!
Pročisti mi misli, uzdahe i izdahe, stremljenja i djela.
I mojoj braći i sestrama!
Ispuni me milošću svoje svete prisutnosti i radošću mi okupaj dušu.
I mojoj braći i sestrama!
Privij me uz svoje grudi, dopusti da sjedim podno tvojih nogu.
I mojoj braći i sestrama!
Neka se ljubav Tvoja kroz nas razlijeva, širi i prelijeva u duše pa onda iz njih teče sve dalje i sve šire...
Piše: Desa Jelavić
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 17. 7. 2024.
