Požuri polako, navodi narodna izreka kad se želi istaći važnost određene aktivnosti. Sličan način savjeta sadrži i sentenca starog Rima koji poručuje „festina lente“. Uzrečica ne stavlja naglasak na urgentnost kako se čini nego na posvećenost, pozornost i pažnju. Općenito u životu valjalo bi biti pažljiv, pozoran i posvećen za sve što činimo, radimo ili pravimo.

Foto: Shutterstock

Majstorska je maksima „triput mjeri, jednom sijeci“, dakle dobro misli prije nego nešto uradiš. „Što ti vrijedi krava koja daje 10 litara mlijeka a onda nogom prevrne kantu“, govorili su seljaci. Evanđelje navodi Isusovo upozorenje učenicima na vrhuncu njihove popularnosti: „Pođite u osamu“. U doba kad su apostoli bili najtraženiji te nisu imali kada jesti Gospodin im poručuje: „Otpočinite, odmorite se“. Krist svoje sljedbenike upućuje neka lađom otplove u osamu, na samotno mjesto da se opuste, saberu i predahnu.

Opuštanje modernog vremena podrazumijeva aktivizam, razonodu, zabavu u kojoj ćemo se potrošiti financijski, mentalno i fizički. Sabiranje označava odlazak na veliki skup ljudi na kojem ćemo se družiti, veseliti, opijati i žargonski kazano „oduzeti“ jer smo izuzeti od svakodnevnih obveza. Izvorna ideja je da se saberemo u sebi uz sabor i pomoć drugih kako bismo zbrojili sve naše račune i utvrdili stanje, saldo, teret tj. ukupni odnos uloga i troška. S pravom se postavlja pitanje količine kojom se trebamo prepuštati drugima čak i kad smo produktivni, kad pomažemo, činimo dobro jer da bismo mogli pomoći drugima trebamo znati pomoći sebi. A resursi su ograničeni, sve što se troši bude potrošeno, Božji sin koji je znalac života i čovjeka pazi da slabo tijelo ne bude zapreka duhovnom napretku. Predahnuti lingvistički i egzistencijalno označava stanje uzimanja daha, duha i Duha potrebnog za preživljavanje a riječ predah iz evanđelja upućuje na: pauzu, odmak, odmor.

Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika

Svrhu pauze nalazimo u osobnom kvalitetnom istraživanju kako bolje funkcionirati za zadano poslanje pa odlomak evanđelja današnje nedjelje skončava Kristovom empatijom za svijet koji je „kao ovce bez pastira“. Pastirska metafora prepoznaje se i u prvom misnom čitanju iz Knjige proroka Jeremije gdje se govori protiv dušobrižnika koji se ne brinu za narod te se navodi da će se za njih skrbiti Bog slanjem novih dobročinitelja. „Gospodin je pastir moj, ni u čem ja ne oskudijevam, na poljanama zelenim on mi daje odmora“, opjevava znameniti psalam 23. Poslanica Efežanima u drugom misnom čitanju Krista predstavlja kao pomiritelja među tjelesima i ljudima jer njegova duhovnost ujedinjuje narode kao djecu istoga Oca. Namjena odmora prepoznaje se priznanjem kako je Isus dobri pastir čiji glas osluškujemo da bismo ga potpunije slijedili, ističe se poklikom aleluja pred evanđelje.

Izvor: RM BiH

Objavljeno: 21. 7. 2024.