„Pazi što želiš, moglo bi ti se ostvariti“, sarkastično se poručuje izrekom koja zvuči kao kletva i blagoslov. Prijetećom izjavom upozorava se na fenomen mehanizma kojim dugotrajno željenje producira realizaciju opsesije. Nerijetko težimo stvarnosti koja nije prikladna čovječanstvu, čovjeku i nama osobno u konačnici može štetiti. Želje srca nisu uvijek časne i čestite jer su čudnovate, tajanstveno odražavaju mračnu stranu ljudske naravi. Koncepti željenja i vjerovanja su bliski, želja znači težnju, čežnju, žudnju, nagon i strast prema nečemu što nije ostvareno. Vjerovanje se kao duševna pojava tumači kao nadomjestak neostvarenih, neispunjenih i nepokorenih prohtjeva. Vjerujemo u stvarnost za kojom žudimo i želimo stvari za koje vjerujemo da su ostvarive, moguće i realne. Prava vjera pazi da žudnja bude zadovoljena a želja ne smije biti na štetu prave vjere, vjera u pravoga Boga određuje ispravnost željenoga cilja. U protivnom upadamo u sujevjerje, praznovjerje tj. idolopoklonstvo koje je na mnogo mjesta prokazano i osuđeno u Svetim spisima.
Čudo želje opisano je u znamenitom događaju iz evanđelja kad Gospodin umnaža kruhove. Narod je žudio za hranom, osjetili su glad nakon što su slijedili Isusa, vjerovanje u Božjega sina dovelo ih je u pustinju. Zavedeni željom za zdravljem upali su u drugu nevolju, čežnja za čudom uvela ih je u bijedu nezadovoljenja prehrambene potrebe. Stanje u mnoštvu zbog želje za Kristom lako je moglo prerasti u lakovjernost, zavedenost, naivnost. Sam Krist posreduje između želje i vjere novim čudom hranjenja mnoštva ljudi s pet kruhova i dvije ribe. Nije stvorio nešto iz ničega, nego je na temelju dječakove raspoloživosti da svoje resurse stavi pred Boga učinio da pet tisuća bude zadovoljno. U svijetu danas ima dosta hrane samo što nije pravedno raspodijeljena, pravo bi čudo bilo kad bismo bili sveti da resurse dijelimo. Neravnoteža bogatstva odražava nesređenost društvenih struktura a takvo stanje je povijesno neodrživo. Svetost se postiže uz božansku intervenciju, čudesno ispunjenje želja s pravom vjerom znači Radosnu vijest, ostvaruje se evanđeljem.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Čovjek prave vjere je čovjek dobre želje, dobra želja čuda stvara, stoga pazi na svoje strasti jer one će te odvesti ispunjenju i ostvarenju. Prvo misno čitanje iz Druge knjige o kraljevima govori o čudesnom hranjenju kruhovima koje su prinošeni pred Gospodina po zagovoru proroka Elizeja. Psalam 145. veliča Gospoda koji „siti sve živo“ i „daje hranu u pravo vrijeme“ onima „koji ga zazivaju iskreno“. Na solidarnost potiče poslanica Efežanima jer jedan je Bog, jedna vjera i jedna nada, tj. isti cilj, želja, čežnja. Bog pomaže narod svoj, napominje poklik aleluja, želje su čudnovate a ostvaruju se snagom vjere. Ako smo prave vjere i želje će nam biti prave, pa će se čudo zadovoljenja prehrambenih potreba čovječanstva ponovno događati po evanđelju.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 28. 7. 2024.
