Priča neka kaže kako je umro bogat čovjek te došao kod sv. Petra koji mu reče: „Kaži što želiš, ovdje svatko prima čemu je težio za života“. Bogataš poželi imati što je imao na zemlji - raskošno prebivalište, dobra jela i mnogo zlata i nakana mu se ostvarila. Dobio je što je tražio i bio je sretan jedno vrijeme no uskoro se potužio da mu je život bijedan, besmislen i bezvrijedan. Nikoga nije čuo, vidio, ni sretao, nije doživio blaženstvo te smatrao da je ispunjenje njegove želje zapravo obmana. Ljudske žudnje se dosežu, nakane ispunjaju, opsesije ostvaruju, poruka je pričanja jer to je raj, takva je duša, Nebo koje biramo. Svakodnevno opsesivno prolazimo orijentaciju odabira obećanih rajeva, uživanja i blagostanja za koje se sami odlučujemo. „Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni, nju će vam dati Sin čovječji“, poručuje se u današnjem evanđelju.
U nas je uspjeh biti bogat, imati i uživati. Vjerujemo kako ćemo tako doseći sreću, blaženstvo tj. blagostanje s takvim stanjem susreo se narod Božji. Izašavši iz sužanjstva na slobodu, naišli su na problem gladovanja, oskudice, nemanja pa su počeli gunđati na Mojsija, Arona i Boga koji su ih izveli iz Egipta. Hebreji u pustinji proklinju trenutke kad su poželjeli izaći iz ropstva i Gospod im daje kruh s neba s kušnjom hoće li tada biti vjerni Božjem zakonu. Kada, kako i gdje Bog radi u svijetu ostaje tajna jer svaka zbilja može se tumačiti kao božanski zahvat i obična koincidencija. Prepelice zalutaju u pustinji nošene i ošamućene toplim strujama pa ih se lako može loviti a jutarnja rosa daje izlučevine insekata koje mogu biti ljudska slatka hrana zvana „mana s neba“. Legendarni događaj ostao je upamćen u izabranom narodu te se opjevava psalmom 78.: ...k'o kišu prosu manu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim!
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Isus se referira na neobični doživljaj naroda čudesnog hranjenja nakon što je sam čudesno nahranio mnoštvo u pustinji te upozorava na idolopoklonstvo jer nije Mojsije dao manu nego Otac nebeski. Distancira se od želje da ga časte zbog čuda, štoviše prokazuje njihovo koristoljublje jer je svjestan da ga slijede zato što ih je nahranio, znamenje pogrešno interpretiraju. Tumačenje određenog događaja, pojave i stanja ovisno je o ljudskom svjetonazoru, pretpostavci i vjerovanju, zna to Isus kao Božji sin i s tom tezom govori: „Tko dolazi k meni neće ogladnjeti, tko vjeruje u mene neće ožednjeti nikada“. Poistovjećuje se s „kruhom života“ i nagovješćuje ostavljenost od prevrtljivog naroda čije su opčinjenosti prizemne te vlastito buduće žrtvovanje koje će se nazvati euharistija. Karakter euharistije otkriva se u cjelokupnom Kristovom naučavanju sadržanom u evanđelju a sastoji se od: poniznosti, zahvaljivanja i predanja božanskoj odlučnosti. Sveti Pavao pismom kršćanima u Efezu vapije vjernicima da napuste pouzdanje u pogansku ispraznost vlastite pameti, požude i propasti i neka žive novog čovjeka kojega Isus nudi i znači.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 3. 8. 2024.
