Anegdota spominje događaj iz razdoblja socijalističke kolektivne poljodjelske proizvodnje kad su se komunistički rukovodioci pohvalili napretkom u vinogradarstvu. Načinili su dobre prinose grožđa ali vino nije bilo dobre kakvoće jer nepoučeni enologiji nisu znali da loza treba trpjeti da bi u grozdovima bilo minerala, tanina i sladi. Njihova ideologija opteretila se grandioznošću i u svemu nastojahu činiti veličanstvena djela kako bi se u javnosti pokazali kao opcija koja svijetu nudi spasenje. Stavljahu se na mjesto Boga, autoritet im je bila partija, gledali su previše optimistično na čovjekove sposobnosti, odbacili su opciju Krista koji uči o križu, patnji i ljudskim ograničenjima.
Današnje evanđelje opisuje situaciju kad narod nije prihvatio Isusovo poučavanje, nisu ga prepoznali kao spasitelja što Krist tumači njihovom neprivučenosti od Boga Oca stvoritelja. Odlomak dočarava stvarnost odnosa između stvaranja od strane Boga i spasenja zalaganjem Božjeg sina što nije dogmatski dovoljno objašnjeno u Svetom pismu ali je prisutno u nauku Crkve. Bog stvara svijet i konkretnog čovjeka, dao nam je život sa stvarnim svojstvima, odredio nam opstojnost u zadanoj epohi, društvenim datostima i obiteljskim okolnostima. Bog-otac očituje se kao autoritet nebeski tj. duhovni koji stoji iznad zemaljskih i vremenitih vladara a egzistencijalno i razvojno ovisimo o vlasti koja nas prati, nosimo obilježja socijalnih struktura. Nepodudaranje između vlastitih očekivanja, namjera i želja s nametnutom stvarnosti od vlastodržaca, nesklad između stvorenog i spašenog u čovjeku izaziva tjeskobu.
Naša svijest bit će različita ako se rodimo i odrastamo u robovlasničkom ili demokratskom sustavu od roditelja koji će nas svjesno i podsvjesno poučavati ispravnim vrijednostima. Nitko nije rođen u idealnim okolnostima, autoritet nebeskog očinstva iskrivljeno primamo u svom ovozemaljskom i duhovnom razvoju pa nam je nužno biti vođen na nov način kako to čini Krist. Isus nas lišava trauma pogrešnih autoriteta zbog kojih smo trpjeli. Upravo trpljenje određuje čovjekovu osobnost kao što trpljenje trsa, loze i grožđa koje zrije na suncu daje poseban karakter svakom vinu. Tip brašna određen je načinom mljevenja, kako zrno trpi dok ga se drobi oblikuje se kakvoća brašna i utvrđuje njegova uporabna vrijednost za spravljanje peciva, trpljenje žita definira mu posebnost.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Isus za sebe kaže: „ja sam kruh života, kruh koji silazi s neba, tko bude jeo od ovoga kruha živjet će uvijeke, kruh koji ću ja dati tijelo je moje za život svijeta“, a psalam 34 dodaje: „kušajte i vidite kako je dobar Gospodin“. Prvo misno čitanje opisuje događaj kad je prorok Ilija bio hranjen od Boga četrdeset dana pošto je od umora upao u duhovnu depresiju te je okrijepljen nastavio putovanje do svete gore Horeb. Prethodno je poželio umrijeti što dočarava riječima: „Već mi je svega dosta“, proživio je duhovnu prazninu kao posljedicu neriješenosti napetosti između stvorene zadatosti i osobnog spasenja. Sveti Pavao potiče vjernike neka ne malakšu, neka ih ne obuzima opakost, gorčina i gnjev jer su djeca Božja opečaćeni Duhom Svetim u ljubavi od Krista koji se kao žrtva predao za spas svijeta i čovjeka.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 11. 8. 2024.
