Dinastija T'ang ili Dinastija Tan je bila kineska carska dinastija koja je nasljedila dinastiju Sui i vladala od 18. lipnja 618. do 4. lipnja 907. godine. Dinastije je djelimično prekinuta za vrijeme Druge Chou dinastije (16. rujna, 690. – 3. ožujka, 705.) kada je carica Wu Zetian zauzela prijestolje, postavši tako jedina kineska carica koja je samostalno vladala.

Dinastija T'ang, sa sjedištem u gradu Chang'anu (današnji Xi'an) koji je bio najnapučeniji grad na svijetu, smatra se vrhuncem kineske civilizacije i zlatnim dobom kozmopolitske kineske kulture. Teritorij Kine je za vrijeme dinastije T'ang, u brojnim vojnim pohodima ranih vladara, narastao veći od onog za vrijeme dinastije Han, a populacija je (prema broju zabilježenih kućanstava) prešla 50 milijuna stanovnika^[2]. Čak i kad je središnja vlast postupno oslabila tijekom 9. stoljeća i nije bila u mogućnosti napraviti točan popis stanovništva, ipak su procijenili da je broj stanovnika do tada narastao na otprilike 80 milijuna ljudi^[3]. Zahvaljujući tom velikom broju stanovnika, dinastija T'ang je mogla podizati profesionalne i unovačene vojske od stotina tisuća vojnika da bi se nadmetala s nomadskim narodima za dominaciju nad središnjom Azijom i unosnim trgovačkim putovima duž Puta svile. Mnoge države i kraljevstva su plaćale danak T'ang dvoru, a T'ang je ujedno i pokorio nekoliko pokrajina kojima je neizravno upravljano kroz sustav protektorata. Izuzev političkog, Dinastija T'ang je imala i snažan kulturološki utjecaj na susjedne države poput onih na području današnje Koreje, Japana i Vijetnama.

-

Bitka kod Waterlooa počela je nedjelju 18. lipnja 1815. kod Waterlooa u današnjoj Belgiji. Carska francuska vojska, pod zapovjedništvom cara Napoleona poražena je od britanske vojske i njenih saveznika pod zapovjedništvom vojvode od Wellingtona, zajedno s pruskom vojskom, pod zapovjedništvom Gebharda von Blücherchera. To je bila posljednja Napoleonova bitka. Poraz kod Waterlooa za Napoleona je značio kraj vladavine, a za Francuze kraj Sto dana (naziv za dane otkad se Napoleon vratio iz izbjeglištva 20. ožujka 1815.).

Kada se Napoleon vratio na vlast, mnoge su se države, koje su bile protiv njega, ujedinile u Sedmu koaliciju. Dvije velike snage pod vodstvom Wellingtona i von Blüchera sastale su se u blizini sjeveroistočne granice Francuske. Napoleon se odlučio za napad s ciljem da ih uništi prije nego se njihove snage udruže i krenu u invaziju na Francusku zajedno s preostalom Koalicijom. Nakon toga uslijedila je odlučujuća trodnevna borba (16. - 19. lipnja 1815.) održana kod Waterlooa.

Napoleon je razvlačio do početka bitke, do podne 18. lipnja, čekajući da se tlo osuši. Wellingtonova vojska, raspoređena po briselskoj cesti prema odronu u Mont-Saint-Jeanu, izdržala je učestale napade Francuza, a uvečer je stigla pruska vojska koja je oslabila Napoleonovo desno krilo, ujedno pomažući i Britancima. U to vrijeme Britanci i njihovi saveznici kreću u protunapad i tjeraju razbijenu francusku vojsku s poljane. Koalicijske snage ulaze u Francusku i na čelo države postavljaju kralja Luja XVIII. Napoleon je abdicirao i predao se Britancima. Poslan je na otok Svetu Helenu, gdje je umro 1821. godine.

Bojno polje nalazi se u Belgiji, 12km južnog jugoistoka od Bruxellesa i oko 1,6 km od gradića Waterloo. Na bojnom polju uočljiv je ogroman spomenik, poznat pod nazivom Lavlji brežuljak. Da bi se izgradio ovaj spomenik, korištena je zemlja sa same bojišnice. Originalna topografija bojišnice oko spomenika nije sačuvana.

-

Na današnji dan rođen je posljednji kralj u povijesti Egipta. Ime mu je bilo Fuad II. i predstavljao je kraj monarhijske tradicije u Egiptu koja je trajala gotovo 5000 godina. Naime, znameniti raniji vladari Egipta imali su titule faraona, još od oko 3000. godine pr. Kr. kad je zemlja po prvi put ujedinjena pod vlasti jednog vladara. Nakon faraona, Egiptom su vladali rimski carevi, pa muslimanski kalifi, a zatim i sultani. Tek godine 1922. uzeo je egipatski sultan Fuad I. titulu kralja Egipta.

Posljednji egipatski kralj Fuad II. bio je unuk spomenutog prvog kralja Fuada I. iz dinastije Muhameda Alija. Zanimljivo je da je ta dinastija bila zapravo albanskog podrijetla. Fuad II. naslijedio je prijestolje dok je bio još beba od samo 6 mjeseci. Ukupno njegova vladavina nije trajala niti godinu dana, jer je svrgnut već 18. lipnja 1953. godine, kad je Egipat proglašen republikom. Dakle Fuadova vlast nad Egiptom trajala je u doba njegovog najranijeg djetinjstva, kad je tek učio hodati i govoriti.

Nakon što je svrgnut i protjeran iz Egipta, malog 17-mjesečnog kralja skrbnici su odnijeli u Švicarsku, gdje je odrastao. Kasnije se preselio u Francusku, a u Parizu se oženio Francuskinjom židovskog podrijetla, imenom Dominique-France Picard. Ona je pri obraćenju na islam dobila ime Fadila. Fuad II. još je i danas živ i pretendira na titulu kralja Egipta.

Od ostalih događaja izdvajamo:

• 1155.- Fridrik I. Barbarossa okrunjen za cara Svetog Rimskog Carstva.
• 1757.- u Bitki kod Kolina u Sedmogodišnjem ratu austrijska vojska pobijedila prusku vojsku. U spomen na to carica Marija Terezija ustanovila odlikovanje Red Marije Terezije.
• 1830.- Francuska započela invaziju na Alžir.
• 1916.- premijera kazališne izvedbe Gričke vještice prema djelu Marije Jurić Zagorke.
• 1940.- Charles de Gaulle objavio svoj Apel od 18. lipnja, poziv na otpor protiv nacionalsocijalističke Njemačke.
• 2006.- Kazahstan lansirao svoj prvi satelit, KazSat.
• 2014.- abdicirao španjolski kralj Ivan Karlo.

Uredio: Dražen Janko