Poštovani čitatelji!

Ponovno smo ušli u ono doba godine kad je život nekako uzbuđen i užurban; i kad je zrak prožet onim poznatim i svečanim raspoloženjem, koje na neki način ukazuje na radost i dobru volju – ili barem na čežnju za mirom među ljudima – koji danas itekako nedostaje.

Za neke je ovo vrijeme obiteljskih i prijateljskih posjeta i druženja; vrijeme slavlja i svečanijih i obilnijih trpeza; ili pak vrijeme razmišljanja o protekloj godini i donošenja novih odluka za godinu koja slijedi. Bilo da je riječ o jednom, drugom ili trećem; bilo da netko ima tradicionalne ili moderne svjetonazore; bilo da je vjernik, agnostik, pa i ateist – vrijeme Kristova rođenja nesumnjivo je razdoblje koje mnogima godi. 

Božić je blagdan svjetla, mira i radosti. Slaveći ga, slavimo Božji odgovor ljubavi iskonskoj čežnji ljudskoga srca za slobodom, pravednošću, za mirom i za onom srećom koja ne prestaje niti blijedi. Utoliko je svetkovina Božića radosna vijest za sve narode svijeta – ponuda potpunog i konačnog spasenja i ostvarenja ljudskog. Od nas Bog na svoju ponudu očekuje odgovor; odgovor svake pojedine osobe, a vrijeme čekanja i odaziva je upravo vrijeme našega zemaljskog života...

U Evanđelju se nigdje ne spominje da Mesija dolazi svoj narod osloboditi od rimske vlasti, nego kad se anđeo Gospodnji u snu javio Josipu, kaže mu kako će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih (usp. Mt 1,21). Grijeh je pak duhovna stvarnost koja je zahvatila i zahvaća sve ljude, bez iznimke i utoliko je to problem cijeloga Čovječanstva. Taj nas redak, dakako, jasno upućuje i na to da se Isusovo poslanje ne odnosi na oslobođenje od neke vojne ili političke vlasti nego na oslobođenje od grijeha te od vječne smrti, kao konačne posljedice grijeha. Tome u prilog ide i činjenica, da Isus nije nikada dolazio u sukob s rimskom vlašću, osim na prijevaru i neizravno, kad je došao njegov čas. Oslobođenjem od grijeha i vlasti Đavla, čovjek – po Božjoj milosti, koju nam donosi Isus – živi u Kristovoj ljubavi i pravednosti. Ta pak ljubav i pravednost rađaju slogom, prihvaćanjem i mirom među narodima, kao i svim onim što ljudsko društvo bezuspješno nastoji ostvariti mimo Isusa Krista.

Isto tako, mesijansko Isusovo poslanje se ne odnosi samo na Židovski narod nego na potomke Abrahamove (napomenimo da se Abraham još naziva i Ocem vjere), dakle, na sveti Božji narod tj. na sve one koji poput Abrahama, vjerom prihvate Božje obećanje, čije savršeno ispunjenje predstavlja Isus Krist i koji žive po Njemu, s Njime i u Njemu. Kada su to u Jeruzalemu spoznali prvi židovski kršćani, počeli su slaviti Boga govoreći: Dakle i poganima Bog dade obraćenje na život! (usp. Dj 11,18).

Božić ili Mali Bog se dakle rodio radi spasenja svakoga čovjeka. To je učinio bez obzira na čovjekovu rasu, dob, spol, bez obzira na njegovo kulturno, povijesno ili religijsko nasljeđe i okruženje, niti na vrijeme u kojemu živi. Bog je u Isusu Kristu zaista s nama Bog – Emmanuel.

Dragi čitatelji, dok ovih dana u jaslama promatramo Boga koji je postao Dijete, sjetimo se da je takav postao kako bi ukazao na nenasilnost i miroljubivost svojega dolaska. Sićušno Dijete, umotano u pelene nikome nije prijetnja, nikome prisila. Ono je najdivnija i živa ponuda posrnulom čovjeku koju nam je Bog mogao dati. Isus, Mali Bog ili Božić, rodio se i čeka… Čeka da ga primimo i ljubimo priprosta srca, poput betlehemskih pastira jer – kako nas uvjerava sveti Ivan: Onima koji ga primiše, podade moć da postanu djeca Božja (usp. Iv 1,12).

Uz ovaj ivanovski poticaj, cijenjeni čitatelji, neka vam je svima blagoslovljeno Isusovo rođenje – Božić te mirom i ljubavlju ispunjena Nova 2018. godina.

Urednik: p. Siniša Štambuk