I ove godine se, u vrijeme listopadske pobožnosti Blaženoj Djevici Mariji, svaku noć molila krunica u spomen parku „Osmica“, na mjestu pogibije osmero viteške djece, naših anđela.
Tekst: Vlatka Mlakić // Foto: Ljubica Garić
Molilo se na Gospine nakane, naše nakane, mir u našim srcima, našim obiteljima i u cijelome svijetu a nevini dječji glasovi koji su predvodili molitvu su bili molitva i vapaj da prestanu besmislena ubijanja i da sva djeca žive, odrastaju i slobodno se druže i igraju, bez straha da će njihovu igru prekinuti nekakva ubojita granata.
Čini se da nam je sad, više nego ikad, potrebna ova molitva i to baš ovdje na ovome mjestu. Svi smo tu sa svojim jadima, brigama, čemerima, obični mali i grešni ljudi ali ne bez nade u Providnost Božju.
Često se pitamo kako je moguće podnijeti toliku bol, najveću na svijetu, gubitak rođenog djeteta, djece, kako je moguće izdržati strašni šok toga kobnog dana, patnju naredne mrkle noći čiju su nepodnošljivu tišinu parali bolni roditeljski jauci i nakon toga, opet, neizvjesnost i patnju.
Upravo ova molitva, na ovome mjestu, gdje se osjeti nekakvo blaženo ozračje i mir, daje odgovor na svu gorčinu, bol i patnju. Dragi Bog nam daje snagu i govori kroz bol i patnju Bezgrešne Majke Božje i svoga Sina na zemlji utjelovljenog. pokazuje nam put i daje čvrstu nadu i vjeru da patnja i smrt zaista nije kraj nego početak života, na mjestu gdje smrti nema nego samo vječna ljepota, svjetlost i mir.
Pokazuje nam da svaka patnja i bol za najmilijima ima smisao kroz duboku vjeru i prihvaćanje svoga osobnog životnog križa koji nam je, bez obzira koliko velik i težak bio, utjeha, spas i jedini most koji spaja dvije obale beskrajno duboke provalije.
I tako, gledajući roditelje koji su proživjeli bol i patnju za izgubljenom djecom, vidimo duboku vjeru, radost i nadu da će se jednoga dana s njima ponovno sresti. To nam svima ulijeva snagu da se suočimo sa svim životnim brigama i strahovima, istinski živimo ovaj život, radosni , u vjeri i nadi, bez obzira na sve zlo koje se sručilo na ovu zemlju koju nam je Bog dao.
„Osmica“ ostaje simbol neizmjerne patnje i boli ali isto tako mjesto na kojem se množi vjera, učvršćuje ufanje i usavršava ljubav svakodnevno, molitvom Gospine krunice u vrijeme svibanjske i listopadske pobožnosti kao i kroz cijelu godinu, svake prve subote u mjesecu.
Izvor: V.M./RM BiH
Objavljeno: 4. 11. 2024.
