Dragi prijatelji Radio Marije,

s radošću predstavljamo svojevrsnu krunu suradnje naše tri sestrinske Radio Marije Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine: zajednički križni put čiji su autori ravnatelji i glavni urednici: p.Stjepan Fridl (RM Hrvatska - II, V, VIII, XI. i XIV. postaja), vlč.Dragan Muharem (RM Srbija - uvod, I, IV, VII, X. i XIII. postaja) i p.Mato Anić (RM BiH - III, VI, IX, XII. postaja i završna molitva). Postaje su čitali djelatnici naših Radio Marija a to će te moći poslušati u našem programu i na našoj YouTube stranici na Veliki petak od 13:30 sati.

 

U ovim svetim danima, nek nam razmatranje postaja ovog Križnog puta donese ono glavno zajedništvo - s našim spasiteljem Isusom Kristom.

 

 

Uvod

Gospodine Isuse Kriste, ti si rekao: „Ako tko hoće za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi!“ (Mt 16, 24). Želim sada ići za tobom u duhu na tvojem putu trpljenja. Oživi u mojoj duši ono što si trpio za mene. Otvori moje oči i gani mi srce da vidim i postanem duboko svjestan koliko je velika tvoja ljubav prema meni; da se čitavom dušom obratim k tebi, moj Otkupitelju, te se čuvam grešnoga života koji ti je nanio tako gorke boli. Želim iznova početi. Pomozi mi u tome. Pomozi mi također, da svoj križ s nosim tobom. Tvoj put boli neka mi bude snaga u svakoj boli i trpljenju. Daj da zajedno s tobom na križnom putu i ja postanem „Hodočasnik nade“. Amen.

I. postaja

Isusa osuđuju na smrt

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.

Pilat reče: “Doveli ste mi ovog čovjeka pod optužbom da potiče narod na pobunu. Evo ja ga pred vama ispitah i ne nađoh na njemu ni jedne krivnje za koju ga optužujete... Ja ne nađoh na njemu ništa što bi zasluživalo smrt” Ali oni navaljivahu iza glasa ištući da se razapne. I vika im bivala sve jača. Pilat presudi da im bude što ištu. (Lk 23, 13 - 25)

Okupljeni smo na prvoj postaji Isusova puta križa. Baš tu se razotkriva sva drama čovječanstva naše povijesti. Prizor je jeziv! Zašto? Zato što čovjek koji je sve primio od Stvoritelja svjesno odbacuje svog najvećeg Dobrotvora i postavlja se Njegovim gospodarom i sucem! Kao nekada, tako i danas; čovjek preuzima ulogu Boga, ulogu suca i gospodara svega. Pilatova odluka – ali i naša – da Isusa osuđujemo na sramotnu smrt postaje tragična za povijest i za nas. Taj prevelik zločin nad životom i nad istinom, poziva nas da se ponizno pomolimo Njemu, kojemu je jedinome sve moguće.

Pomolimo se:

Preblagi Isuse, koji pred nama ljudima mirno stojiš kao otpadnik i osuđenik, Ti nas svojom nebeskim mirom pozivaš da ozdravimo svoju sljepoću i tako otkrijemo mjesto za Boga. Pomozi nam da iz laži uskrsnemo u istini; pomozi nam da u Tebi pronađemo snagu, da nosimo svoj križ do gore uskrsnuća. Amen.

 

II. postaja

Isus uzima križ na svoja ramena

Njegovim ste ranama izliječeni (1. Petrova 2,24).

Što je križ? Križ je sve što križa naše planove, a stavlja Božje. Svi mi nosimo križeve, ponekad vrlo teške: bolest, nesreća, gubitak voljene osobe, emocionalno razočaranje, duhovne rane koje ne zacjeljuju. Isuse, kako se može moliti u takvim trenucima?

Što učiniti kada se osjećam shrvano od života, kada je teret na srcu i nemam više snage bilo što promijeniti? Isusov odgovor je ponuda: “Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti” Isuse, ti želiš, da svoje nevolje i brige stavimo na tvoja ramena; želiš da se u tvojoj blizini osjećamo slobodni i voljeni.

Hvala ti, Isuse. Pridružujem svoj križ tvome, donosim ti svoj umor i svoju bijedu, predajem ti svaki teret svoga srca.

Pomolimo se:

• Sa svojom cjelokupnom poviješću Gospodine, dolazim k Tebi.

• Sa svojim nevoljama Gospodine, dolazim k Tebi.

• Sa svojim ograničenjima i svojom krhkošću, Gospodine, dolazim k Tebi.

• Sa svojim strahovima Gospodine, dolazim k Tebi.

• Polažući sve svoje pouzdanje u tvoju ljubav Gospodine, dolazim k Tebi. Amen.

III. postaja

Isus pada prvi put pod križem
“A sada kad posrnuh ja oni se raduju, skupiše se protiv mene da udare iznenada i bez prestanka oni me razdiru. Ruglom na ruglo iskušavaju i me i zubima škripaju na mene” (Ps 35, 15 – 16).

Razmatranje
Otajstvo Boga je veliko kao što je i On sam. Njegova neizmjerna poniznost dovela ga je s Njegova božanskog trona u siromašnu Nazaretsku kućicu k poniznoj Djevici. I tu se poniznost nije zaustavila. Produžila je dalje, sve do pada. Onog fizičkog. Ali ipak pada koji govori o granicama, nemoći, slabosti. Do pada koji Boga povezuje s našim padovima.

Pomolimo se:
Neka nam ovaj tvoj prvi pad otvori vrata naših padova. Neka nas zaštiti od svake pobune i ogorčenja u vlastitim padovima, od svakog izrugivanja i podsmjehivanja, kad vidimo da i drugi padaju. Daj nam milost da u vlastitoj slabosti i nemoći, susretnemo Tebe, slaba i jaka, nježna i snažna. Neka nam svaki naš pad produbi krepost poniznosti. Amen

IV. postaja

Isus susreće svoju svetu Majku

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.

“O svi vi što putem prolazite, pogledajte i vidite imali boli kakva je bol moja” (Tuž 1, 12).

Susreti s dragim osobama uvijek nas obogaćuju. Vraćaju nam misli na vrijeme provedeno s njima. Brojni susreti utiskuju u nas biljeg uspomena. Isus na putu križa pod grede drveta prima svoju Majku. Trag toga susreta vjekovi spominju. U tom se susretu iščitava sva dramatičnost Očeva plana spasenja. Marija pod križem sabire uspomene, riječi, događaje i brižno ih čuva u svom srcu. Ako u tom trenutku i nije mogla učiniti ništa da promijeni gorki usud svoga Sina, nije se sakrila kao da je nema. Podijelivši bol, nahranila je Njegovu dušu. Često se ispričavamo da nemamo što dati prosjaku; nemamo ili ne želimo da nam ometa trenutak; prosuđujemo treba li mu naša pomoć zaista i neće li je potrošiti na nešto drugo. Ako smo u nedoumici, još je uvijek bolje nahraniti ga svojom molitvom, nego mrmljanjem, pogrdnom riječju ili mišlju.

Pomolimo se:

Marijo, pomozi nam da ne bježimo od gladnih bilo koje vrste u svojoj okolini. Daj da ih nahranimo komadićem sebe, kao što si ti svojega Sina nahranila na križnom putu. Daj nam Marijino budno i majčinsko srce za sve one koji su potrebni pažnje i pomoći. Amen.

V. postaja

Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

Isuse, koliko se često, suočeni sa životnim izazovima, usuđujemo ići sami! Kako nam je teško tražiti pomoć iz straha da ne ostavimo dojam da nismo dorasli suočiti se sa životnim problemima.

U takvim trenucima nije lako vjerovati, a još manje povjeravati se. Ali oni koji mole znaju da su u potrebi, a ti si, Isuse, navikao povući u samoću na molitvu. Stoga ne prezireš pomoć Cirenca. Dao si jednostavnom čovjeku da vidi tvoje slabosti. Nisi nezaustavljiv u svojoj moći, nego si nepobjediv u svojoj ljubavi i učiš nas da voljeti znači ne osuđivati druge zbog slabosti kojih se srame.

To se dogodilo Cirencu: Isusova mu je „slabost“ promijenila život i on će jednog dana shvatiti da je stajao uz svoga Spasitelja, da je otkupljen po njegovoj žrtvi na križu.

Molim te, Isuse, pomozi mi da odbacim svoju sebičnost i dopustim ti da me voliš gdje se najviše sramim sebe.

Pomolimo se:

· Od svake preuzetnosti i samodostatnosti Isuse, izliječi me!

· Od pomisli da ću uspjeti bez tebe i bez drugih Isuse, izliječi me!

· Od opsjednutosti da mogu sve sam, Isuse, izliječi me!

· Od mog unutarnjeg otpora da ti povjerim svoju bijedu, Isuse, izliječi me!

· Od nespremnosti da pomognem, kad na putu sretnem potrebite, Isuse, ozdravi me! Amen!

 

VI. postaja

Veronika pruža Isusu rubac
“Moje mi srce govori:'Traži lice njegovo!' Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim. Ne skrivaj lica svoga od mene” (Ps 27,8-9). “Kako su se mnogi užasnuli vidjevši ga, tako mu je bilo lice neljudski iznakaženo, te obličjem više nije naličio na čovjeka” (Iz 52,14).

Razmatranje:
Rumunjski filozof Emil Cioran u tekstu pod naslovom Strast za apsurdnim piše sljedeće o licu: „Što bi se dogodilo s čovjekom kada bi njegovo lice moglo prikladno izraziti patnju, ako bi se sva njegova nutarnja agonija mogla objektivirati u izrazu njegova lica? Bi li još uvijek međusobno komunicirali? Ne bi li smo pokrili svoja lica dok razgovaramo? Život bi bio nemoguć ako bi se beskonačnost osjećaja koju nosimo u sebi mogla potpuno izraziti u crtama naših lica.“

Pomolimo se
Gospodine Isuse, čije lice zapravo promatram dok gledam u Veronikin rubac, tvoje ili svoje, Tvoje ili naše lice? Čije je to lice? Naše lice u Tvome licu, tvoje lice u našem licu. To ljudsko lice, lice boli na Tvome licu, ljudsko lice u Tvome srcu. Sva lica u jednom rupcu, sva srca u jednom srcu.
Ljudsko se srce oplemeni tek kad se u njega utisne nečija bol. Takva otvorena srca danas trebamo, snagu za svako bolno srce danas te molimo. Amen

VII. postaja

Isus pada drugi put pod križem

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.

“Gospodin je svalio na nj bezakonje nas sviju. Zlostavljahu ga, a on puštaše i nije otvorio usta svojih. K’o janje na klanje odvedoše ga; k’o ovca nijema prema onima što je strižu nije otvorio usta svojih” (Iz 53, 6).

Neposredno nakon što si osjetio majčinsko i samilosno lice Crkve koja uvijek hrabro prva priskače u nevolji, sada već padaš pod težinom križa slabosti njezinih članova. Spotičeš se o tvrdo kamenje naših srdaca, gluhih za potrebe bližnjih, padaš pod našom zatvorenošću, samodostatnošću i ohološću. No i Crkva je Tvoje presveto Tijelo, koje ti uvijek ponovno podižeš i ideš naprijed, prema Kalvariji, i napokon, prema proslavi. I dok to Tijelo i danas, kao i toliko puta tijekom povijesti oslabljeno pada, i dok kao i onda toliki tek kao promatrači stoje sa strane – jedni u strahu, jedni nezainteresirano, drugi pak zlurado promatrajući i ismijavajući slabost, Ti nas uvijek iznova podiži da bismo te nastavili slijediti kao udovi jednog te istog Tijela, otvoreni za glas i potrebe svakog, i najslabijeg i najmanjeg uda.

Pomolimo se:

Isuse, molim te da me podigneš da i ja mogu podizati druge. Daruj mi nadu da usred tame postanem donositelj nade i svijetla za svijet jer rekao si: „Vi ste svjetlost svijeta!“ Isuse, ja se oslanjam na tvoj pad jer vjerujem da ću jedino tako ostati na nogama. Amen.

VIII. postaja

Isus susreće uplakane žene

Isuse, tko će te pratiti na tvom križnom putu do kraja? Nisu to moćnici koji te čekaju na Kalvariji, ni oni koji gledaju izdaleka. Prate te jednostavni ljudi koji su veliki u tvojim očima, a mali u očima svijeta. Tu su žene kojima si dao nadu i ohrabrenje. Nemaju glasa, ali se daju čuti svojom prisutnošću.

Pomozi nam prepoznati veličinu žena, koje su ti bile vjerne preko kalvarije do zore uskrsnuća. Ne plaču zbog sebe, nego plaču zbog zla i grijeha u svijetu. Njihova molitva puna suza dira Isuse, tvoje srce. Dopuštam li da me iznutra dotakne Isusova plemenita i ranjena ljubav razapeta za mene, Oplakujem li svoje laži i svoju prevrtljivost?

Kako reagirati na ratno ludilo, na dječja lica koja se više ne mogu nasmijati, na majke koje ih gledaju neuhranjene i gladne i nemaju više snage pustiti suzu? Ti si, Isuse, plakao nad Jeruzalemom, plakao si nad našom tvrdoćom srca. Potresi me iznutra, daj mi milost da plačem moleći i da molim plačući.

Pomolimo se:

· Ti koji poznaješ tajne srca, Isuse, omekšaj moje okorjelo srce

· Ti koji tuguješ zbog tvrdoće srca, Isuse, omekšaj moje okorjelo srce

· Ti koji ljubiš srca ponizna i skrušena, Isuse, omekšaj moje okorjelo srce

· Ti koji Petrove suze opraštanjem sušiš, Isuse, omekšaj moje okorjelo srce

· Ti koji moje optužbe pretvaraš u pjesmu, omekšaj moje srce! Amen!

IX. postaja

Isus pada treći put pod križem
“Gospodine, ruka me tvoja teško pritisnu. Pogurih se sav i zgrčih. Srce mi udara silno, snaga me ostavlja i svjetlost vida očinjega gasi se. Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše, i moji najbliži stoje daleko, jer umalo ne propadoh” (Ps 38, 3, 7, 11 – 12).

Razmatranje:
Je li kraj? Može li se dalje, moram li još? Zašto i dokle?
Ima puteva koji su puni padova, puteva kojima mnogi idu jer ti su putevi njihove sudbine. Po njima ne hodaju sebičnjaci i puteni, na njima susrećemo tek tihe i hrabre. Zbog njih je zemlja blagoslovljena i svjetlom obasjana. To je mnoštvo osamljenih, odbačenih, osuđenih. A među njima i s njima je i Sin Davidov, kraljev Sin i Sin Neba, kojeg je ljubav a ne sudbina pridružila njima. Tijelo je zgrčeno i poderano, ispruženo po cesti i krvari, al srce još uvijek za njih kuca.

Pomolimo se:
Gospodine Isuse, stojim pored puta i gledam. Moj me kukavičluk drži daleko od njih i daleko od Tebe. Sram me je. Ne volim padati, ne volim ni ustajati. Ja bih da hodam svojim putem. Sam na njemu i bez svih onih koji me muče.
Molim te za oproštenje zbog moje bezosjećajnosti. Svojom žrtvom odlučujem napustiti svoj mali svijet i krenuti putem hrabrih i odabranih, putem tvojih siromaha. Amen.

X. postaja

Isusa svlače

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.

“Razdijeliše među se haljine moje; za odjeću moju baciše kocku.” (Iv 19, 23 - 24).

Isus je pod teretom teškog križa i nakon tri pada stigao na Golgotu. Bez snage, iznemogao stoji i čeka da vojnici izvrše smrtnu kaznu koju je nad njim izrekao Pilat. Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju. Sada se ispunjaju riječi Svetoga pisma. Vojnici svlače Isusa, bacaju kocku za Njegove haljine. Haljine su znak dostojanstva. Svlačenje je značilo da Isusa odbacuju i ponižavaju. U životu često donosimo krive odluke, nepravedni smo prema drugim ljudima, iznevjerimo ukazano povjerenje, u žaru svađe kažemo i ono što ne mislimo i tako povrijedimo drugu osobu. Tih pogrešaka se poslije sramimo i pokušavamo ih sakriti od drugih ljudi. Kad bi izašle na vidjelo, na svijetlo dana, osjećali bismo se ogoljeno. Osjećali bismo kao da smo izgubili dostojanstvo, kao da nam izmiče tlo pod nogama. Zato se s pogreškama trebamo suočiti, potražiti ispriku, oprostiti sebi i drugima te čistog obraza, čiste savjesti i čistog srca krenuti dalje, sposobni pogledati se u ogledalo bez osjećaja krivnje i srama.

Pomolimo se:

Isuse, ja te molim da me obučeš u nevinost, budi mi branitelj i prijatelj. Izgovori one riječi koje mi unose hrabrost: „Ne boj se!“! Daj da ih osjetim u svome srcu. Isuse ti si prošao kroz sramotu, golotinju, gledao si kako tvoje dragocjenosti gaze. Želim da uđeš u moje promašenosti, moje ostavljenosti, moje izgubljenosti, moju ogoljenost grijehom i da me odjeneš u svjetlo svoga milosrđa. Amen.

XI. postaja

Isus vapi o svojoj napuštenosti

Isus je napušten i od onih kojima je pomagao u nevoljama i vapi svome Ocu. Na vrhuncu svoje patnje osjeća da je ostavljen od Oca. Isuse, više ga ne zoveš Ocem, nego Bogom; dobiva se dojam da više ne možeš prepoznati njegovo lice.

Zašto? Uronjen si u bezdan naše boli. Učinio si to za mene jer vidim i doživljavam samo tamu i beznađe i bojim se brodoloma. Isuse iako si napušten, dolaziš k nama i želiš nam biti bliz u našim zdvajanjima. Slava tebi, Gospodine Isuse, jer nisi pobjegao od moje izgubljenosti, nego si sam ušao u nju;

Neka ti je slava i čast, jer si se po svojoj patnji, približio onima koji su ti najudaljeniji. I tako te u tami svojih pitanja opet nalazimo. Isuse, ti si svjetlo u noći naših zdvajanja. Bože moj, daj da te upoznam i ljubim!

Pomolimo se:

· U nerođenoj i napuštenoj djeci Isuse, daj da te upoznam i ljubim!

· U mnogim mladim ljudima koji čekaju da netko čuje njihov vapaj boli, Isuse, daj mi da te upoznam i ljubim!

· U mnogim napuštenim starcima Isuse, daj da te upoznam i ljubim!

· U zatvorenicima, napuštenima i usamljenima, Isuse, daj da te upoznam i ljubim

· U izrabljivanim i zaboravljenim narodima Isuse, daj da te upoznam i ljubim!

XII. postaja

Isus umire na križu
“U deveti sat viknu Isus jakim glasom: ‘Eli, Eli lama sabakhtani!’ – što znači: ‘Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio’” (Mk 15, 34).
“Pomrča sunce, a hramski se zastor razdrije po sredini. Tada Isus viknu jakim glasom:’Oče, u tvoje ruke predajem duh svoj’. To reče i – izdahnu” (Lk 23, 45 – 46)

Razmatranje:
Ljubio nas je do kraja. Do kraja svoga života, do vrhunca svake mogućnosti ljubavi, do krajnjeg zahtjeva kojeg ljubav postavlja tražeći ljubljenu osobu, do kraja naše bijede i siromaštva, do kraja vremena. U ovom je tajna svake ljubavi. Tu nam je tajnu otkrio Sin Marijin i Sin Neba. Ljubio nas je do kraja. I prije zemlje i na zemlji i poslije zemlje.

Pomolimo se:
‘Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio“?. Pitanje je ostalo bez odgovora, ali ljubav se nije dala zaustaviti. Ona probija sve oblake i stiže sve do Božje šutnje. Samo ona daje odgovor svakome tko pita. Daje ga na kraju svoga puta. I svaki se potpuni odgovor nalazi na kraju jednog puta. Na kraju puta ljubavi do kraja.

Ljubljeni Isuse! Jačaj naše klecave korake, drhtave ruke, plašljivo srce, nepostojanu volju i nestalnu misao kako bismo ipak došli do kraja. Do krajnjih granica jedne ljubav. Amen

XIII. postaja

Isusa skidaju s križa

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.

“Kod Isusova križa stajale su njegova majka, zatim sestra njegove majke Marija Kleofina i Marija Magdalena. Zamoliše Židovi Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. Kada dođoše Isusu i vidješe da je već mrtav, njemu ne prebiše golijeni, nego jedan od vojnika kopljem probode bok pa odmah poteče krv i voda” (Iv 19, 25, 31 - 34).

Nakon silnih pogrda, muke, agonije križa i na koncu smrti, završila se žrtva Kristova. Skidaju s križa Njegovo mrtvo tijelo. S križa se uklanja tijelo koje na sebi nije upoznalo vlastite grijehe, nego je mučeno i razapeto grijehom drugih. Sjeti se, brate i sestro, kako je tvoje tijelo hram u koje Gospodin dolazi. Gledaj da ga sačuvaš čistim i svetim. Ne plaši se kada hram bude izvana udaren uvredama, klevetom, bolešću, životnim poteškoćama. Ne plaši se izgubiti svoj sjaj da bi drugi sjali. Ne plaši se istrošiti svoje ruke, noge, oči da bi drugi hoditi, stvarati, gledati. Isus ti govori da svakoj muci dolazi kraj. Jednom ćemo odahnuti, sve će prestati. Ustraj i budi svet!

Pomolimo se:

Gospodine ti si rekao: “Sjeme ostaje neplodno sve dok ne umre u zemlji.” Tvoja je smrt za nas izvor života. Sve naše trpljenje, žrtve pa i umiranje jesu nebeska sjetva za novi život, koji si nam svojom smrću zaslužio. Neka me okrijepi tvoja sigurna riječ: “Ja sam uskrsnuće i život, koji vjeruje u me, i ako umre živjet će!” Amen.

XIV. postaja

Isusa polažu u grob

Isus je sišao u carstvo smrti. Obuzima nas tuga Velikog petka, ali beskrajnu radost daje mir Velike subote. Isuse, tvoj grob je pretvoren iz mjesta žalosti u znakove nade. Život je moćniji od smrti. “Ako smo s Kristom umrli, s njim ćemo i živjeti.” Na grobu doživljavamo svoju krajnju nemoć. Grob označava konačnu granicu čovjeka. Ostaje nam nada da Božja svemoć i ljubav pobjeđuje moć smrti.

Nadu u vječni život ne možemo pokopati. Isuse, Golgota je gotova, ali se Križni put nastavlja u bezbrojnim patnjama ljudi širom svijeta. U dnevnim vijestima vidimo gorke nevolje i čujemo strašne poruke. Isuse, zašto tolika patnja? Zašto Bog ne intervenira? Naša vjera kaže: Svijet je otkupljen, smrt je pobijeđena, jer ti, raspeti i Uskrsli, s nama trpiš i živiš. Hvala ti, Isuse, za ovu uskrsnu nadu.

Pomolimo se:

• Meni, koji sam previše lijen i nemaran da se obratim, smiluj se Gospodine

• Meni, koji često sumnjam da postoji vječni život, smiluj se, Gospodine

• Meni, koji svojim ponašanjem i životom ne svjedočim da si Ti Isuse, uskrsnuo i živiš među nama. Smiluj se Gospodine.

• Meni koji se ne mogu predati tvojoj ljubavi, smiluj se Gospodine.

• U našem svijetu u kojem se mnogim nevinima na bezdušan način oduzima život, smiluj se Gospodine. Amen!

ZAVRŠNA MOLITVA

Gospodine,

Toliki se pojedinci i narodi vraćaju tvome križnom putu. Svima nam je blizak. Zašto? Pa vjerojatno zato što u njemu prepoznaju čovjeka, čovjeka boli, zrela čovjeka, kompletna čovjeka, puninu čovještva. U tebi vidimo sebe, ono što jesmo i ono što nismo a trebamo ili smo trebali biti.

Jedan si od nas, jedan među nama, uzdignut sa zemlje kao znak svima. Znak trajan, znak vidljiv, znak neuništiv. Ponor ljudskog pada i dubina Božje ljubavi prema onom koji je pao.

Sišao si potom u podzemlje i digao te poveo palog čovjeka. Od prvog do posljednjeg Adama, u svačiji si ponor sišao, i svakom palom dao ruku da ga digneš na oblake u visine Neba. Svakome od nas si osigurao novo mjesto, trajno mjesto, nakon što napustimo ovo mjesto - boli i lutanja.

Neka tvoj znak, ostavi u nama svoj trag: trajne, vidljive i neuništive ljubavi i zahvalnosti prema Tebi.  Amen.

 

 

Autori: 
p.Stjepan Fridl,
vlč.Dragan Muharem,
p.Mato Anić

 

Vaša Radio Marija