Kruna liturgijske godine jest svetkovina Krista Kralja.

Nakon što su nam liturgijska čitanja u vremenu kroz godinu predstavljala razne faze Isusova života, počevši od najave rođenja pa sve do smrti, dolazimo i do svetkovine u kojoj je Krist okrunjen kao kralj neba i zemlje.
Ova svetkovina je zapravo kruna njegova života. Ona je plod svega onoga što je Krist proživio. Čudesno rođenje, velom ovijeno djetinjstvo, slabo poznata mladost, početak...

javnog djelovanja, stupnjevito otkrivanje identiteta, slava i osporavanje, padovi i uzdignuća jesu događaji koji na svoj način otkrivaju i očituju Krista kao kralja.
Krist je kralj i kad ga žele protjerati iz svoga mjesta i kad je radosno prihvaćen, i kad čini čudesa i kad, zbog tuđe nevjere, odustaje od toga, i kad naučava u sinagogi i kad pred Pilatom izabire šutnju, i kad pred njega bacaju maslinove grančice i kad mu stavljaju trnovu krunu na glavu.
Sve su to događaji u kojima se Krist očituje kao kralj. Nema sumnje da to mnogima može biti čudno, ali ne znači da nije točno.
Doista je čudan ovaj kralj. Većina nas nije navikla na takve kraljeve, ali to nije problem kralja kao takvog, već je problem u nama, odnosno u našim predodžbama o kraljevima.
Mnogi su navikli na kraljeve koji se rađaju u, samo za njih uređenim, apartmanima i uz prisustvo najboljih ginekologa, a ovaj kralj se rađa u jaslicama uz roditelje, vola i magarca. Ljudi su navikli na kraljeve koji se dobro goste, a ovaj kralj često izabire post. Mnogima su u svijesti kraljevi koji se voze u najskupocjenijim automobilima (ili pak imaju svoje zrakoplove), a ovaj najviše što je postigao jest jahanje na magaretu. Velika većina kada razmišlja o kraljevima ima na pameti one koji oko sebe kao zaštitu imaju nekoliko muškaraca izbrijanih glava, s crnim naočalama i slušalicama u ušima, a ovaj kralj ima nekih dvanaest strašljivaca koje i obična sluškinja (bez pejorativnog prizvuka) uspijeva zastrašiti i otjerati. Mnogi su slušali o kraljevima za koje je čitava vojska spremna žrtvovati se, a ovaj kralj je sasvim drugačiji, jer on osjeća da se treba žrtvovati za druge.
Svi, dok razmišljaju o kraljevima, misle i o silnoj posluzi koja im je u svakom trenutku pri ruci, a ovaj kralj kaže da “nije došao da ga služe, već da sam služi drugima”. Svi kraljevi imaju i neku konkretnu zemlju, a ovaj kralj kaže da je njegovo područje kraljevanja čitav svijet, čak i nebo i zemlja, da se njegovo kraljevstvo zove Kraljevstvo Božje. Pa tko onda ne bi rekao da ovo nije čudan kralj.
Doista je Krist čudan Kralj. Svoju moć očituje u trenucima dok ga većina promatra kao gubitnika, te mu se podruguje riječima: “ako si Ti kralj spasi samoga sebe”. Mogao je svoju kraljevsku vlast pokazati i prije, ali se očito nije našao ni jedan razbojnik koji je vjerovao u njega kao kralja i tako ga “prisilio” da pokaže tko je on. Hvala tebi, pravedno osuđeni razbojniče, jer BOG VIŠE NIJE SKRIVEN.

Vaš Radio Marija Bosne i Hercegovine!