Na Uskrs slavimo središnji događaj kršćanstva - Kristovo uskrsnuće. Svečanim liturgijama u crkvama vjernici slave svjedočanstvo Isusove pobjede nad smrću i grijehom.
Kršćanin je uskrsni čovjek – na svoj život gleda u cjelini. Kristovo uskrsnuće početak je novoga svijeta i zalog našeg uskrsnuća koje se već ostvaruje.
Uskrs je središte liturgijske godine, a proslava Isusova uskrsnuća temelj je kršćanske duhovnosti. Pavao u uskrsnuću Kristovu vidi temelj sveukupne naše vjere i kaže kako smo mi suuskrsnuli s Kristom. Već sada dužni smo živjeti tako da uzmemo u obzir i onu vječnost koju nam Bog dariva nakon groba.
Buđenje iz mrtvila, uspraviti se nakon pada u grijeh – obratiti se i započeti novi život - zadatak je za svakog vjernika.
Današnja svetkovina poziva nas na uskrsnu radost i poručuje nam da zbilju uskrslog Krista širimo oko sebe, pobjeđujući smrt i unoseći u svijet pouzdanje, vjeru i nadu.
„ČOVJEČE PAZI DA NE IDEŠ MALEN ISPOD ZVIJEZDA“
Otvoriš ujutro oči i ugledaš misterij života. Čuda se događaju svakodnevno upravo pred našim očima. Neki ih nažalost nikad ne vide i stalno su grintavi. Jedan takav misterij upravo se dogodio. Dogodila se pobjeda života nad smrću. Dogodilo se uskrsnuće. Jesmo li ga svjesni? Je li ovo samo Isusovo uskrsnuće bez nove prilike za nas? Nešto što se ponavlja kao tradicionalna uskrsna forma?
Čini mi se zgodnim sjetiti se i upotrijebiti riječi iz pjesme Antuna Branka Šimića - „Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda.“ Ovo su riječi stiha koji vučemo još od osnovne škole kad su nam bile zadane kao naslov teme u zadaćnici. Toliko lijep, toliko snažan, toliko velik! Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda… I svatko je imao svoje tumačenje ovog stiha. Može se shvatiti kao opomena. Opomena da smo svi različiti, a istovremeno svi jednaki. Riječi su toliko velike da jasno pokazuju kako veličina ne leži u nečemu što ima materijalnu vrijednost. Nažalost, često kad ostanemo bez svega materijalnog, shvatimo koliko smo zapravo bogati. I zato, dragi čitatelju pusti da te prođe blaga svjetlost zvijezda, savjetuje u nastavku pjesnik pokušavajući objasniti smisao zvijezda. Navodi ih kao životni cilj i priliku da prepoznaš kako ti Bog daje više mogućnosti nego što misliš da ih imaš. Nikako ne smiješ zanemariti mogućnosti koje su ti uz Božju pomoć višestruko omogućene. Pohlepa i grijesi vode te od Boga, no i tako možeš doći do cilja, ali na krivi način. Pod zvijezde ćeš onda doći malen. A upozoren si da ne ideš malen ispod zvijezda.
Da ni za čim ne žališ kad se budeš zadnjim pogledima rastajao od zvijezda. Zašto činiti nešto pa poslije žaliti? Istina je da si slab i grijehu podložan. No, ako iste greške iznova ponavljaš onda nisi dobro naučio lekciju. Zato, ako te upitaju je li ti žao što nešto jesi ili nisi učinio, osiguraj sada odgovor na pitanje. Budi spreman reći da se više kaješ zbog onoga dobroga što nisi učinio. A mogao si.
Na svom koncu mjesto u prah prijeđi sav u zvijezde! I da se vratim na početak teksta. Tu su smrt i uskrsnuće. Smrt kao podsjetnik na prolaznost ovozemaljskog života, a uskrsnuće kao konačni trijumf života.
Antun Branko Šimić je sigurno želio poručiti nešto duboko. I poručio je on, ali jesi li dobro čuo i razumio? Poručio je nešto što ne bi trebao samo površno pročitati i nastaviti čitati dalje, nego nešto nad čime ćeš stati i razmisliti. Možda nećeš postići sve ciljeve. Samo je Bog svemoguć. Ali ciljeve treba imati i za njima ići punim srcem. A kad ostvariš svoj cilj, zadaj si novi. Nemoj se bojati uspona i padova. Idi naprijed dalje. A ponekad se u tom hodu sjeti da ne ideš malen ispod zvijezda. Idi ispod zvijezda s hrabrošću i vjerom u raspetu i uskrslu Ljubav Krista. I obasjat će te njihova blaga svjetlost. Želim da ti da ta svjetlost obasja život.
Ma da pojednostavim - želim ti sretan Uskrs.
Nikolina Marčić
Vaš Radio Marija Bosne i Hercegovine!
