Propovijed Svetog Oca tijekom Mise koju je na kraju Sinode biskupa o mladima slavio u Bazilici sv. Petra u Vatikanu, 28. listopada

Slušati, biti bližnji i svjedočiti, tri su koraka na putu vjere – rekao je, 28. listopada 2018. papa Franjo u propovijedi na Misi koju je na kraju Sinode biskupa o mladima slavio u Bazilici svetoga Petra u Vatikanu. Ne smijemo biti učitelji sviju i stručnjaci svetoga, nego nositelji novoga života, to jest svjedoci ljubavi Božje koja spašava. Na to su pozvani kršćani – istaknuo je Papa na kraju Sinode koja se održala od 3. do 28. listopada i koja je u središtu svojeg promišljanja imala svijet mladih, vjeru i razlučivanje zvanja.

Evanđelje današnje liturgije govori o Isusovom putu služenja koji ga vodi u Jeruzalem – rekao je Sveti Otac i primijetio – slijepac Bartimej je od prosjaka postao Isusov učenik i nakon toga je otišao s ostalima u Jeruzalem. Tako smo i mi hodili zajedno sudjelujući na Sinodi.

Potrebno je slušati prije nego što počnemo govoriti, to znači da je „apostolat uha“ prvi korak koji sam Isus pokazuje slušajući vapaj Jerihonskog slijepca i dopuštajući mu da govori, bez žurbe, dok su ga oni koji su bili s Isusom prekoravali kako bi ga ušutkali – rekao je papa Franjo i nastavio – Na pameti su im bili njihovi projekti. Međutim, za Isusa vapaj onoga koji traži pomoć nije smetnja, nego životno pitanje. Kršćani su pozvani s ljubavlju i strpljenjem slušati, ne beskorisno brbljanje, nego potrebu bližnjega. Kao što se Bog nikada ne umara, nego se uvijek raduje kada ga tražimo, tako i kršćani moraju tražiti milost otvorenog srca za slušanje.

Želio bih reći mladima, u ime svih nas odraslih: oprostite nam ako vas često nismo slušali; ako smo vam, umjesto da vam otvorimo svoje srce, ispunili uši – rekao je Papa i naglasio – Kao Isusova Crkva želimo vas slušati s ljubavlju, sigurni da je vaš život Bogu dragocjen, jer Bog je mlad i ljubi mlade; te da je vaš život i nama dragocjen, dapače, potreban nam je kako bi se napredovalo.

Biti bližnji kao Isus koji osobno susreće Jerihonskog slijepca, to je drugi korak na putu vjere – rekao je Sveti Otac i objasnio – Isus, naime, pita Bartimeja: „Što hoćeš da ti učinim?“ Bog se, dakle, osobno uključuje posebnom ljubavlju prema svakome. Na putu vjere treba se čuvati dvije opasnosti. Kada se vjera usredotoči isključivo na izričaje nauka, u opasnosti je da govori samo pameti, ne dotičući srce. Kada se usredotočuje samo na djelovanje, u opasnosti je da postane moraliziranje i da se svede na društveno djelovanje.

Vjera je, međutim, život; ona znači živjeti ljubav Boga koji nam je promijenio život – rekao je papa Franjo i upozorio – Ne možemo biti učitelji ili djelatnici nauka. Pozvani smo nastaviti djelo Božje na Božji način, u neposrednoj blizini, blizu Njega, u zajedništvu među nama i blizu braći. „Biti bližnji“ i „lijek protiv sklonosti već pripremljenih recepata“, nalazi se u nošenju Božje novosti u život braće.

Jesmo li sposobni izići iz svojih krugova kako bismo zagrlili one koji nisu „naši“, a koje Bog žarko traži? – upitao je Papa i napomenuo – Naime, uvijek postoji napast od „pranja ruku“, no moramo činiti kao Isus koji se sagnuo nad slijepcem, moramo uprljati ruke. Svjesni smo da je Gospodin uprljao ruke za svakoga od nas, i gledajući križ krećemo odatle podsjećajući se da je Bog postao naš bližnji u grijehu i smrti. Postao je naš bližnji, sve počinje od toga. Kada zbog Njegove ljubavi i mi postajemo bližnji, postajemo nositelji novoga života, ne učitelji sviju, ne stručnjaci svetoga, nego svjedoci ljubavi koja spašava.

Treći korak na putu vjere jest "svjedočiti" – rekao je Sveti Otac i protumačio – Poput Jerihonskog slijepca mnogi mladi ljudi "vape za životom", ali često nalaze samo lažna obećanja i malo onih koji se zaista zanimaju za njih. Nije kršćanski čekati da braća koja su u potrazi kucaju na naša vrata. Moramo ići k njima, ne noseći sebe, nego Isusa, jer On nas šalje hrabriti u Njegovo ime.

Šalje nas da kažemo svakome: "Bog te traži da mu dopustiš da te ljubi" – rekao je papa Franjo i primijetio – Koliko smo puta, umjesto te oslobađajuće poruke spasenja, donijeli sebe, svoje "recepte", svoje "etikete" u Crkvi! Koliko smo puta, umjesto da naviještamo riječi Gospodinove, širili svoje ideje kao Njegove riječi! Koliko su puta ljudi osjetili težinu naših ustanova, više negoli Isusovu prijateljsku prisutnost! Dakle, ličimo na nevladinu organizaciju, na pastoralnu organizaciju, ali ne na zajednicu spašenih koji žive radost Gospodinovu.

Vjera je spasila Bartimeja. Spasenje nije bilo u njegovom jasnom shvaćanju Boga, nego u traženju i želji da ga susretne. Osjećati da smo potrebni spasenja početak je vjere. Vjera je pitanje susreta s Isusom, a ne pitanje teorije. Da bismo bili djelotvorni, potrebno je svjedočanstvo našega života, a ne naše propovijedi. Tri su koraka na putu vjere: slušati mlade, biti bližnji i svjedočiti im radost svojega života, to jest Isusa – zaključio je Papa. (kta/rv)

Preuzeto s portala: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=81624