Simpozij je započeo Sv. misom koju je predslavio don Ivan Miklenić, glavni urednik Glasa Koncila
U nedjelju, 28. listopada 2018. na Širokom je Brijegu održan »X. simpozij Stopama pobijenih« kojeg organizira Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« na čelu s fra Miljenkom Stojićem. Svrha mu je osvjetljavanje jugokomunističkog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca te povijesnih okolnosti u kojima se to sve dogodilo.

Simpozij je započeo Sv. misom u samostanskoj crkvi koju je, uz vicepostulatora fra Miljenka Stojića, vikara Hercegovačke franjevačke provincije fra Ivana Ševe i gvardijana fra Tomislava Puljića, predslavio don Ivan Miklenić, glavni urednik Glasa Koncila. U svojoj propovijedi don Ivan je istaknuo »kako svaki čovjek ima u sebi urođeno svjetlo koje mu omogućuje razlikovanje dobra i zla i svaki čovjek ima, kad-tad, iskustvo gubljenja toga svjetla i popuštanja zlu.« Osvrnuo se i na počinitelje strašnih zločina na Širokom Brijegu. »I počinitelji strašnih zločina nad širokobriješkim franjevcima izgubivši duhovni "očinji vid" i postajući izvršitelji boljševičke ideologije i komunističke revolucije, upali su u strašnu tamu, ali, vjerujemo, nisu izgubili svijest da postoji svjetlo. Možda su mnogi počinitelji zločina u svojim neizbježnim i tjeskobnim nemirima pokušavali, poput Bartimeja, doći do obnove svjetla, no službena javnost, službena ideologija i politika to im je branila i onemogućavala. Možemo razumjeti da je takva javna klima postojala dok su komunisti bili i formalno na vlasti, ali ne možemo razumjeti zašto je i danas takva klima da nema javnih svjedočanstava o kajanju za te zločine, o priznavanju teškoga lutanja. Ne možemo razumjeti zašto ni danas nema javnih traženja oproštenja jer to je jedini put oslobođenja, jedini put do svjetla i mira, i jer je to jedini način da se to strašno bolno iskustvo ne ponovi na novim pokoljenjima. Svi oni koji u politici i medijima podržavaju i obnavljaju takvu klimu, čine strašnu nepravdu počiniteljima zločina, ali i sadašnjim i budućim pokoljenjima kao i povijesnoj istini.«

Prostrana samostanska crkva bila je dupkom ispunjena. Svojim čitanjem sv. misu su uveličali članovi Franjevačkog svjetovnog reda koje predvodi fra Dana Karačić, a svojim pjevanjem veliki župni zbor pod ravnanjem s. Mire Majić.

Drugi dio simpozija nastavljen je u samostanskoj dvorani gdje su održana tri predavanja. Simpoziju je također nazočio velik broj slušatelja.

Prvo izlaganje održao je povjesničar dr. Jure Krišto na temu »Mržnja prema vjeri u jugokomunističkoj ideologiji«. Između ostaloga je rekao sljedeće. »Odmah nakon preuzimanja vlasti, komunisti su zabranili sve katoličke organizacije, ukinuli su sve odgojno-obrazovne i karitativno-humanitarne ustanove u okrilju crkvenih redova, mnogi samostani časnih sestara, kao i biskupijske i župne zgrade, djelomice ili u cijelosti oduzete su i dane na korištenje drugima, vjerska pouka bila je dopuštena samo u crkvenim prostorima, agrarnom reformom te konfiskacijom i nacionalizacijom Crkvi je oduzet velik dio zemljišta i drugih posjeda, a svećenici na župama su opterećivani prekomjernim porezima, većina škola i učilišta za spremanje svećeničkih kandidata bila je zatvorena ili pred zatvaranjem, zabranjen je gotovo sav vjerski tisak. Uveden je sustav doušništva, tako da su svi svećenici bili pod neprestanom paskom.«

Profesorica i aktivistica Maja Runje govorila je na temu »Jugoslavenski komunizam i hrvatska mladež.« Istaknula je da se »jugoslavenski komunistički režim održavao silom, kao što to svi znamo. Nasiljem je grubo nasrtao na mlade ljude. Najdublju ranjenost osjetimo kad mislimo na Bleiburg. Žrtvoslovi, koliko ih postoji, pokazuju zastrašujuće veliki broj žrtava rođenih u razdoblju 1920. – 1925., dakle mladića, pa i djevojaka, s tek navršenih 20 godina života.«

U trećem izlaganju don Ivan Miklenić je govorio o »Lustraciji prema pisanju Glasa Koncila« U svojem nastupu istaknuo je posebno proces detuđmanizacije, tj. proces rashrvaćivanja na svim područjima društvenoga života. »Službena politika, koja tobože ne utječe na državno odvjetništvo i pravosuđe, sve do naših dana spriječila je da u Hrvatskoj bude procesuiran jedan jedini okrivljenik s partizanske i komunističke strane za zločine iz Drugog svjetskog rata ili poraća. Dvojicu visoko pozicioniranih pripadnika Udbe do sada je za atentat na hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića pravomoćno osudio tek njemački sud.« Za kraj je rekao: »Premda je u doba vladavine nacionalnoga pomirenja Glas Koncila zagovarao odustajanje od lustracije, nakon razmahivanja procesa detuđmanizacije Glas Koncila je odlučno zagovarao i zagovara potrebu lustracije u Hrvatskoj.«

Simpozij je završio zahvalom svim posjetiteljima i predavačima te pozivom da se svi koji imaju bilo kakvu informaciju o ubojstvu fratara jave u Vicepostulaturu te na taj način doprinesu njezinu uspješnom radu. Moderirao ga je povjesničar Hrvoje Mandić. (kta/l.k.)

Preuzeto s portala: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=81618