Krunica je snažna pobožnost

Sveti Ljudevit Montfortski živio je i pastoralno djelovao kao svećenik u Francuskoj. On je propovjednik, pisac, asketa, skulptor i mistik. Poznat kao vrsni teolog i zaljubljenik u Blaženu Djevicu Mariju napisao je razna djela o ispravnoj i lažnoj pobožnosti prema našoj Nebeskoj Majci.

U jednom od njih “Čudesna tajna svete krunice za obratiti se i spasiti se” upozorio je na dvije najčešće greške koje katolici čine prilikom molitve krunice. Evo što je poručio ovaj omiljeni svetac pape Ivana Pavla II. Nakon što zazoveš Duha Svetoga, da bi dobro molio krunicu, na trenutak se saberi pred Bogom, i na način koji ćeš kasnije vidjeti, prikaži pojedine desetice. Prije nego što započneš deseticu, zaustavi se na trenutak, duže ili kraće, ovisno o vremenu kojim raspolažeš, kako bi sagledao otajstvo koje slaviš, te po tom otajstvu i po zagovoru Presvete Djevice, uvijek traži jednu od kreposti koja je na poseban način sadržana u tom otajstvu i koja ti je najpotrebnija.

Najviše pazi na dvije pogreške koje čine gotovo svi oni koji mole krunicu.

Prva, da ne formuliraju nikakvu nakanu prije nego počnu moliti; ako ih pitaš zašto mole, ne znaju odgovoriti. Zbog toga uvijek imaj na pameti da moliš za neku milost; da nasljeduješ neku krepost ili da se oslobodiš nekoga grijeha.

Druga greška, u koju se redovno pada moleći krunicu, je ta da već od početka molitve mislimo samo na to da je što prije završimo. Do toga dolazi jer se krunica smatra jednom tegobnom pobožnom vježbom koja nas jako opterećuje dok je ne izmolimo, pogotovo ako smo se na to obvezali u savjesti, ili ako smo je, protivno našoj volji, dobili za pokoru.