Čitanja:
Dj 14,21-27
Ps 145,8-13
Otk 21,1-5
Iv 13,31-35
Božjom dobrotom i milošću vrata Kraljevstva otvorena su svakome koji vjeruje, bio on židov ili ne.
Upravo to je radosna vijest koju su Pavao i Barnaba pronosili u današnjem prvom čitanju. Dolaskom Crkve – Novog Jeruzalema kojeg sv. Ivan promatra u današnjem drugom čitanju – Bog „čini sve novo“.
Postojanjem Crkve briše se stara slika smrti i Bog za sva vremena omogućava svim narodima da budu „Njegov narod i on njihov Bog“ Ovime se ispunjava obećanje dano prorocima (vidi Ez 37,27; Iz 25,8; 35,10).
Bog čini sve novo po Crkvi
Upravo je Crkva vječno kraljevstvo o kojemu govori današnji psalam. Zato apostoli, vođeni Duhom Svetim, rede svećenike (vidi 1 Tim 4,14, Tit, 1,5).
Biskupi i svećenici su nasljednici apostola, oni brinu o Crkvi – oni su nadglednici iz poslanice Filipljanima (vidi Fil 1,1).
Do kraja svijeta Crkva će naviještati svijetu velika Božja djela, blagoslivljati Njegovo sveto ime i davati mu svaku hvalu, slavu i čast.
Mi sebe nazivamo vjernicima, Isus nas naziva dječicom – kako vidimo u današnjem Evanđelju. Živimo po novome zakonu, novoj zapovijedi koju nam je dao u posljednjim danima svog života na zemlji.
Ljubav koju nam je zapovjedio nije ljudska ljubav, ona je božanska. Trebamo voljeti jedni druge kao što nas je on volio, dok je trpio i umro za nas. Trebamo nastojati nasljedovati tu ljubav.
Takva je ljubav moguća samo po Duhu Svetom koji se po krštenju razlio u naša srca (Rim 5,5), čije se prisustvo obnavlja prinosom žrtve na oltaru po rukama svećenika na svakoj euharistiji.
Ljubavlju slavimo Oca. Po ljubavi će svi narodi znati da smo njegovi i da je on Bog naš.
