Bio sam blagoslovljen radošću da vodim desetke tisuća hodočasnika kroz baziliku sv. Petra u Vatikanu. Dio obilaska uključuje opis ogromnih mramornih kipova pronađenih u najpoznatijim kršćanskim crkvama. Mnogi od njih prikazuju svece, no više od toga prikazuju kršćanske vrline. Iz pretkršćanskog vremena Rimljana, vrline su uvijek bile prikazivane u obliku žene jer su žene bile smatrane postojanijima od muškaraca. Vrlina pravednosti, na primjer, žena je s vagom u ruci, svakome dajući po zasluzi; vrlina vjere žena je s križem; vrlina kontemplacije žena je s Biblijom koja gleda prema Raju. Općenito ispitujem hodočasnike prepoznaju li vrline koje kipovi prikazuju, tako da usvoje sposobnost „čitanja“ poruka baš poput kršćana tijekom prošlih stoljeća. Tijekom dvosatnog obilaska većina ih točno odgovori.
Gdje se izgubila ljubav?
Međutim, kako bi se približavao kraj obilaska uvijek bi me iznenadilo koliko hodočasnika ne prepoznaje jednu od vrlina prikazanu na nadgrobnom spomeniku pape Aleksandra VII. – ženi s troje male djece, jedno u njezinom naručju, a dvoje u igri iza nje. Kada ih upitam koja je to vrlina, mnogi odgovore da je to strpljivost, dobrota ili hrabrost. No, malo ih pogodi čak i kad im natuknem da riječ počinje sa „lj“. Skoro su svi ljudi tijekom mnogih povijesnih razdoblja vrlo lako shvaćali ono što naša generacija očito ne može – da je žena s više djece utjelovljenje vrline ljubavi.
Antiteza feminizma
Zašto je mnogima danas to teško prepoznati? Mislim da je jedan od glavnih razloga to što se posljednjih nekoliko desetljeća vodi smišljeni rat protiv majčinstva i ljubavi koje bi morale prirodno strujati od majke prema djeci. Većinu je štete počinila radikalna feministička ideologija koja je, tvrdeći da je za njihovu dobrobit, zapravo ranila žene uvjeravajući ih da je majčinstvo prokletstvo, a ne blagoslov. Tijekom godine majčinstva u kojoj slavimo i zahvaljujemo majkama za njihov čin ljubavi, bilo malen ili velik, važno je shvatiti ovaj kulturološki trend koji omalovažava ne samo važnost majčine žrtve već i njihovu majčinsku narav.
Mnogi radikalni feministi tvrde da će žena jedino ispunjeno živjeti i biti slobodna ako se oslobodi od stvarnosti koja gaji majčinsku ženstvenost. Majčinstvo je za njih tek jedna od opcija onoga što znači biti ženom. To je, međutim, antiteza bilo kojeg autentičnog feminizma na strani žene. Žena je stvorena s majčinskom ulogom svoga tijela, svrhom koju osjeća u svakom mjesečnom ciklusu. Čak i ako žena živi u celibatu, njezino je cijelo postojanje i dalje majčinsko te ima svrhu prihvaćanja drugih ljudi, njihovih darova, brige za njih, pomoći im rasti putem ljubavi – kao što je mnogo redovnica i neudanih laikinja činilo tijekom stoljeća ili kao što su majke posvojiteljice bile izvrsne u svojoj ulozi. Zapravo je pokušaj odvajanja onoga što znači biti ženom od njezine majčinske svrhe okrutni antifeminizam.
Proročke riječi pape Pavla VI.
Pravo lice takvog antifeminizma vidimo u provođenju abortusa kada majka (a trudnica je već majka) umjesto da raširenih ruku dočeka, njeguje i štiti dijete koje raste u njezinoj utrobi, dopušta istreniranim ubojicama da okončaju djetetov život često na nezamislivo jeziv način. Antifeministička ideologija tada besramno pokušava uvjeriti ženu da je takav izbor dobar. Ako ovo izopaćeno preokretanje majčinske ljubavi nije djelo oca laži, ne znam što bi drugo moglo biti. Još jedan primjer antimajčinske prakse jest kontracepcija. Obilježavajući obljetnicu enciklike pape Pavla VI. „Humanae Vitae“ u kojoj se osuđuje upotreba kontracepcije u braku, važno je da svi katolici preispitaju proročke riječi ovog dokumenta i dublje promisle o tome kako kontracepcija nepovratno oblikuje shvaćanje majčinstva.
Ženomrzilački feminizam
Kontraceptivna pilula koja se prema trudnoći odnosi kao prema bolesti te je majčinstvo prema tome nešto što treba medicinski zaustaviti, antiteza je dara majčinstva. Ona je potaknula revoluciju poimanja sebe jer su žene odvojile majčinsku svrhu njihova postojanja (a ne samo njihova tijela) od svoje ženstvenosti, a to su primijenile na čin u kojem je majčinska svrha najnažnije i najprirodnije izražena. To je ženomrzilački antifeminizam lažno predstavljen kao feministički napredak.
Međutim, to je tek početak štete počinjene kontracepcijom. Osim što je ranilo ženino poimanje sebe, pilula mijenja značenje spolnog odnosa na način koji je štetan za žene. Najdublje značenje spolnog odnosa jest uzajamna razmjena potpunog sebedarja izraženo tjelesnim jezikom, nešto što se može izraziti u istini jedino kroz brak. Muškarac i žena, potpuno predani jedno drugome, ne samo trenutno već do kraja života, postaju jedno tijelo u ljubavnom sjedinjenju koje daleko nadilazi obični fizički kontakt – u sjedinjenju koje je otvoreno vječnom sjedinjenju u jednom tijelu, djetetu, opipljivom plodu njihove međusobne ljubavi i načinu na koji ta ljubav raste.
Pilula, poput svake kontracepcije, nastojeći spriječiti ovo sjedinjenje u jednome tijelu također sprječava sposobnost da spolni odnos uopće „stvara“ ljubav. Kontraceptivni spolni odnos uzvisuje uzajaman užitak (što je oduvijek bila božanska zamisao ploda spolnog odnosa) kao temeljnu svrhu spolne veze, umjesto da su to ljubav i život. Kada se to dogodi, supružnici (ili oni koji to nisu) međusobno i tjelesno neizbježno iskorištavaju za užitak. Ovakvo će ponašanje u konačnici istrunuti bez obzira koliko iskrena ljubav bila jer međusobno iskorištavanje u svrhu osobnog zadovoljenja suprotno je ljubavi koja uključuje svojevoljno žrtvovanje sebe i svoga užitka za tuđe dobro.
Propast za tijelo i dušu
Mijenjajući značenje spolnog odnosa, pilula je ranila žene i omogućila da postanu seksualni objekti koje će iskorištavati ne samo slatkorječivi požudni lovci na trofeje ili dečki koji žele lažno sjedinjenje u jedno tijelo prije sakramenta braka već i njihovi supruzi. Hedonistički spolni odnos ranjava i žene i muškarce, oženjene i neoženjene, ali u mnogo većoj mjeri pate žene jer su muškarci skloni tretirati druge kao objekte. Pilula olakšava muškarcima podleći izazovu hedonističkog spolnog odnosa.
Za razliku od kondoma (koji je muškarcu opipljivi podsjetnik na barijeru između njega i žene, pa i između spolnog odnosa i majčinske svrhe njene ženstvenosti te očinske svrhe njegove muškosti), pilula i svi njezini oblici zbog skrivenog mehanizma unutar ženinog tijela mogu zavesti muškarca da misli kako u biti nema ničeg naopakog, neprirodnog ili pogrešnog u onome što radi. Olakšava mu postati požudan, a ne iskren ljubavnik, onaj koji uzima ili konzumira ženu, a ne darivateljem. U doba osvještenosti o zlostavljanju, žene moraju prepoznati kako ovo nije za njih dobro.
Kada je 1968. godine papa Pavao VI. napisao „Humanae Vitae“, osam godina nakon rođenja pilule opisao je taj događaj i objasnio zašto je upotreba kontracepcije u braku grijeh. Također je prorokovao da će široka upotreba pilule imati katastrofalne posljedice. Rekao je da će olakšati bračnu nevjeru, opći pad spolnog morala, gubitak poštovanja prema ženama te postati opasno oružje u rukama onih koji drže autoritet.
Ženski genij
Može li itko sumnjati u ispunjenje ovih predviđanja? Istaknut ću samo ovu posljednju misao. Kontracepcija se ne samo nametnula ženama u zemljama sa strogim ograničenjima broja djece već je bilo sredstvo pritiska žena u radnom odnosu da žrtvuju majčinstvo da bi se natjecale i s muškarcima i s kolegicama koje također podržavaju kontracepciju.
Istinsko poštovanje prema ženama počinje prihvaćanjem i dubokim poštovanjem svih aspekata njezine ljudskosti. To uključuje stvaranje uvjeta da ona živi slobodno i ispunjeno, bez diskriminacije, prema onome što je papa Ivan Pavao II. (a po njemu i papa Franjo) nazvao „ženski genij“. Ovo se odnosi na njezinu posebnu mudrost u brizi za unutrašnje dostojanstvo bližnjih, njegovanje života i ljubavi te za razvoj tuđih darova: u biti se odnosi na življenje majčinske svrhe svoje ženstvenosti.
Antimajčinska ideologija
Moramo se odmaknuti od antimajčinske ideologije u kojoj jedinstvena vrijednost i dostojanstvo majčinstva nije dovoljno zaštićeno, cijenjeno ni potaknuto te u kojoj su često nevidljiva i herojska majčinska djela podcijenjena kao staromodan i necjelovit oblik ženina života. Budućnost ljudskog roda ovisi o majčinoj odluci ne samo da donosi djecu na svijet već da ih podiže kako bi postali vrsni i autentični ljudi, nešto što zauzvrat ovisi o društvenom osnaživanju žena za ovu ulogu. Ljudski rod duguje svoj opstanak izboru koji donose žene.
Hoće li naše društvo veličati one koji žive pod motom „Moje tijelo, moj izbor“ ili radije one čiji su životi utjelovljenje riječi „Ovo je moje tijelo koje ću vam predati“? Hoćemo li prepoznati ženu s djecom kao sliku ljubavi ili se praviti da će sreća i ispunjenje doći ako je odbacimo?
fra Roger J. Landry – Integrated Catholic Life
Prevela: LR
Foto: Nicholas Gercken – Unsplash
