Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 19. lipnja 2019.
Foto: Vatican Media
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Pedeset dana nakon uskrsnuća, u dvorani Posljednje večere koja je već bila postala njihovim domom i gdje je prisutnost Marije, Gospodinove majke, nešto što ih je držalo zajedno, apostoli doživljavaju događaj koji je nadvisio njihova očekivanja. Okupljeni u molitvi – a molitva je „plućno krilo“ koje učenicima svih vremena omogućuje disanje; bez molitve se ne može biti Isusovim učenikom; bez molitve ne možemo biti kršćani! To je zrak, to je plućno krilo kršćanskoga života –, bivaju iznenađeni naglim prodorom Boga. Riječ je o prodoru koji ne trpi zatvorenost: širom otvara vrata silnim vjetrom koji podsjeća na ruah, praiskonski dah, i ispunjava obećanje o „snazi“ koje je dao Uskrsli prije svoga odlaska (usp. Dj 1, 8). Dolazi iznenada, odozgor „šum s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili“ (Dj 2, 2).
Vjetru se zatim pridružuje vatra koja podsjeća na gorući grm na Sinaju i dar deset zapovijedi (usp. Izl 19, 16-19). U biblijskoj predaji vjetar prati Božje očitovanje. U vatri Bog predaje svoju živu snažnu riječ (usp. Heb 4, 12) koja otvara budućnosti; vatra na simboličan način izražava djelovanje koje pruža toplinu, svjetlo i mudrost srcima, u vatri se kuša postojanost i trajnost ljudskih djela, u njima se ona čiste i oživljavaju novim životom. Dok se na Sinaju razliježe Božji glas, u Jeruzalemu, na blagdan Pedesetnice, progovara Petar, stijena na kojoj je Krist odlučio sagraditi svoju Crkvu. Njegova riječ, slaba i kadra čak Gospodina zanijekati, nakon što je kroz nju prošla vatra Duha Svetoga, postaje sposobna probadati srca i pokretati na obraćenje. Bog, naime, izabire ono što je u svijetu slabo da posrami jake (usp. 1 Kor 1, 27). Crkva se, dakle, rađa iz vatre ljubavi i „izaziva požar“ koji se rasplamsao na Pedesetnicu i koji pokazuje snagu Riječi Uskrsloga prožetu Duhom Svetim. Novi i konačni savez više se ne temelji na zakonu napisanom na kamenim pločama, nego na djelovanju Duha Božjega koji sve stvari čini novima i urezuje se u srca od mesa.
Riječ apostolâ biva prožeta Duhom Uskrsloga i postaje nova, različita riječ, koju se, međutim, može razumjeti, jer kao da je izravno istodobno prevedena na mnoge jezike: naime „svatko ih je čuo govoriti svojim jezikom“ (Dj 2, 6).
Radi se o jeziku istine i ljubavi koji je univerzalan jezik: i nepismeni ga mogu razumjeti. Jezik istine i ljubavi svi razumiju. Ako ideš s istinom, iskrenošću i ljubavlju svojega srca svi će te razumjeti. Čak i ako ne možeš govoriti, možeš to reći milovanjem, koje je istinsko i puno ljubavi.
Duh Sveti ne očituje se samo kroz simfoniju zvukova u kojoj su ujedinjene i skladno sastavljene različitosti nego se predstavlja kao dirigent koji ravna orkestrom koji izvodi partituru hvale za „velika djela“ Božja. Duh Sveti je tvorac zajedništva, on je umjetnik pomirenja koji zna ukloniti prepreke između Židova i Grka, robova i slobodnjaka, kako bi od njih stvorio jedno tijelo. On izgrađuje zajednicu vjernika usklađujući jedinstvo tijela i mnogolikost udova. Čini da Crkva raste, pomažući joj da nadiđe svoje ljudske granice, grijehe i svaki skandal.
Čuđenje koje je zavladalo bilo je veliko, neki su se pitali jesu li ti ljudi pijani. Tada Petar progovara u ime svih apostola i čita taj događaj u svjetlu teksta iz trećeg poglavlja knjige proroka Joela gdje se naviješta novo izlijevanje Duha Svetoga. Isusovi sljedbenici nisu pijani, nego su doživjeli iskustvo koje je sveti Ambrozije nazvao „trezvenom opijenošću Duhom“, koja užiže usred Božjeg naroda proroštvo kroz snove i viđenja. Taj proročki dar nije pridržan samo nekima, nego svima onima koji zazivaju ime Gospodnje.
Od tada pa nadalje Duh Božji pokreće srca da prihvate spasenje koje je vezano uz jednu Osobu, Isusa Krista, Onoga kojeg su ljudi pribili na drvo križa i kojega je Bog uskrsnuo od mrtvih „oslobodivši ga grozote smrti“ (Dj 2, 24). On je onaj koji je izlio onoga Duha koji orkestrira polifonijom hvale i koje svi mogu slušati. Kao što je rekao Benedikt XVI. „Pedesetnica je ovo: Isus, i po njemu sam Bog, dolazi nama i privlači nas u sebe“ (Homilija, 3. lipnja 2006.). Duh izvodi to božansko privlačenje: Bog nas zavodi svojom Ljubavlju i tako nas uključuje kako bi pokrenuo povijest i procese kroz koje pročišćava novi život. Jedino Duh Sveti ima moć unijeti više ljudskosti i bratstva u sve sredine, počevši od onih koji ga prihvaćaju.
Molimo Gospodina da uzmognemo iskusiti novu Pedesetnicu, koja će naša srca učiniti širima i uskladiti naše osjećaje s Kristovim kako bismo bez srama naviještali Njegovu riječ koja preobražava i svjedočili snagu ljubavi koja oživljava sve ono što susreće.
