"I gle, ti si za njih kao strasna pjesma čovjeka lijepa glasa i dobra svirača; jer oni čuju riječi tvoje, ali ih ne vrše." (Ezekiel 33,32)
Jedna od ironija naviještanja Božje riječi je to da su ljudi češće zaintrigirani govornikom, a ne porukom koja traži njihovu reakciju.
To vrijedi za javno propovijedanje. Ljudi se dive propovjedniku. Mogu se prisjetiti svih njegovih pošalica i ilustracija. Uhvate se za njegovo izražavanje. Kao ona žena koja je rekla: "Mogu gotovo zaplakati svaki put kad moj pastor izgovori tu blaženu riječ 'Mezopotamija.'" Ali kad je u pitanju poslušnost, potpuno su paralizirani. Imuni su na svaku reakciju. Ugodan glas ih anestezira.
Oni koji vrše službu savjetovanja upoznati su s ovim sindromom. Ima ljudi koji postižu neko tajnovito zadovoljstvo iz same činjenice da ih se savjetuje. Sretni su da budu centar pažnje kroz tih kratkih sat vremena. Toliko uživaju u društvu savjetnika da se pretvaraju u kronične primatelje savjeta.
Za pretpostaviti je da su došli po savjet. Ali zapravo ga ne žele. U sebi su već donijeli odluku. Znaju što će učiniti. Ako se savjet koji dobiju poklopi s njihovim željama, to će ih ojačati. Ako ne, odbijaju savjet i nastavljaju tvrdoglavo svojim putem.
Kralj Herod pripadao je ovakvoj skupini obožavatelja. Uživao bi slušajući Ivana Krstitelja (Marko 6,20), a zapravo je bio površni diletant. Nije imao nikakvu namjeru dozvoliti da poruka promijeni njegov život.
Erwin Lutzer napisao je: "Otkrio sam da je problem koji najviše frustrira pri pomaganju onima koji su došli po savjet jednostavno to da se većina ljudi uopće ne želi promijeniti. Naravno, spremni su na manje prilagodbe – osobito onda kad ih njihovo ponašanje dovodi u neprilike. Ali većina se u svom grijehu sasvim dobro osjeća sve dok stvar ne izmakne kontroli. I često više vole da Bog svoju aktivnost u njihovom životu svede na minimum."
Neki savjetnici poslužili su se lukavstvom da premoste rascjep između slušanja i činjenja. Primatelju savjeta tako daju određeni zadatak – nešto što on treba učiniti prije nego se pojavi na sljedećoj seansi. Tako se eliminiraju oni koji ne misle ozbiljno. Osim toga, izbjegne se gubitak vremena za obje strane. Situacija je vrlo ozbiljna kad u životu dođemo do one razine da možemo čuti Božju riječ, ali nas ona pritom ipak ne pokrene. Molimo da se u nama razvije kontinuirana osjetljivost na glas Gospodnji i spremnost da učinimo što god on kaže.