Dorian Spring i Leon Brown nekada su bili nezaposleni beskućnici, odnosno ljudi na rubu društva i bez ikakve perspektive. Međutim, zahvaljujući katoličkoj organizaciji CAN (Kršćani se udružuju) njih dvojica sada imaju obećavajuće karijere. Spring je prije šest mjeseci završio u prihvatilištu za beskućnike. Tada je već 15 godina radio u jednom hotelu, ali nije bilo naznaka kako bi u poslu mogao napredovati.
„To je bilo vrlo stresno i zapravo sam bio zlostavljan. Morao sam pronaći drugi posao”, rekao je. Onda se obratio za pomoć volonterima organizacije CAN koji su mu pomogli u usavršavanju poslovnih vještina i pripremili ga za razgovore za posao. Spring je uskoro pronašao bolji posao u kompaniji koja ga cijeni i nagrađuje njegov trud. Brown je u prihvatilištu završio prije devet mjeseci, a sada pere posuđe u jednom poznatom restoranu. Kaže kako se na poslu napokon osjeća kao vrijedan član ekipe. Dodaje kako je zahvaljujući volonterima CAN-a otvorio profil na Facebooku i pronašao sina s kojim je izgubio kontakt prije 15 godina.
Kako piše portal bitno.net, priliku za novi život ova dvojica muškaraca dobili su zahvaljujući članovima organizacije CAN koja je prije deset godina pokrenuta u američkoj biskupiji Arlington. CAN je organizacija koja prvenstveno pomaže beskućnicima pronaći posao, a onda i u obnavljanju njihovih odnosa s članovima obitelji, bivšim prijateljima i slično. Članovi organizacije djeluju u suradnji sa skloništem za beskućnike „Kristova kuća”, koje se nalazi u gradu Alexandriji.
Volonteri pomažu beskućnicima u pisanju životopisa, povezivanju s poslodavcima, zatim ih pripremaju razgovore za posao i uče osnovnim računalnim tehnikama. Koordinator volontera Wiliam Scuyler je za CNA izjavio kako je njihova najvažnija zadaća kod korisnika probuditi samopoštovanje. „Ovdje se ne radi toliko o tome da želimo druge naučiti napisati besprijekoran životopis, nego ih prvenstveno podsjetiti na njihovu vrijednost koju imaju kao ljudska bića”, kaže Schuyler.
U prihvatilištu „Kristova kuća” istovremeno može boraviti 14 muškaraca, a svaki beskućnik se u prihvatilištu može zadržati najviše godinu dana. U tom razdoblju imaju pravo na prehranu i osnovne higijenske potrepštine, ali i na pravnu pomoć oko rješavanja pravnog statusa ili izdavanja osobnih dokumenata.
Korisnici se jednom tjedno, srijedom navečer, nalaze s članovima organizacije CAN te dogovaraju strategiju zapošljavanja i obavljaju individualne razgovore s volonterima. „Svaki korisnik koji dolazi u prihvatilište razgovara s volonterima CAN-a. Tako doznajemo osnovne informacije, kao što je njihovo obrazovanje i dosadašnje poslovno iskustvo. Također pokušavamo doznati njihove interese i vještine”, objašnjava Yyonne Horner.
Schuyler tvrdi kako korisnici u interakciji s profesionalcima mogu vratiti svoje izgubljeno samopouzdanje. „Važno je podsjetiti ljude da oni imaju vrijednost, kako u njihovu dostojanstvu tako i poslu. Zbog toga im neprestano ponavljamo kako mi, ali i njihove buduće kolege ovise o njima. Ako oni dobro odrade svoj dio posla, onda će svi ostali biti uspješni”, objašnjava. Primjerice, osoba koje pere suđe se ponekad možda ne osjeća korisnom. Međutim, ako se toj osobi uspije objasniti, kao što to rade volonteri CAN-a, da bi sebe trebala doživljavati kao dio ekipe koja će drugima omogućiti odličnu večeru, onda će ona shvatiti svoju vrijednost.
Izvor: bitno.net