Ljubljena, jutros sam se zagledala u sunce, tek što se izmigoljilo iza maglene zavjese. Podsjeća me na tebe dok širiš svoje ručice ispod malenog jorgana i zijevaš... protežeš se... Zurim u tvoje nježno majušno lice i spremno čekam s najvećim osmijehom da ti poželim dobrodošlicu kad otvoriš okice, te dvije crtice iza kojih se skrio svemir.
Tebi se ne žuri... vrtiš se u toplom krevetiću, mašeš ručicama, kao da se s nekim meni nevidljivim igraš tašunanja. A onda se učas zaigraš i nogicama. Slutim da se u tvom svijetu događa nešto lijepo.

Piše: Rafaela Obučić / Radio Marija

Znaš, nama starijima, obično se žuri... često nemamo strpljenja. I možda baš zbog toga propušamo čaroliju istinskog življenja. Zamisli, možemo nepomično stajati na jednom mjestu, a mislima biti na stotinu drugih mjesta. Rijetko u sadašnjem trenutku - potpuno, svjesno i prisutni cijelim bićem. Ne znam kad i kako smo svladali tu vještinu, ali ti se ne daj zavarati. Ostani što duže možeš takva kakva jesi: ne uzbuđuj se - nastoj biti svjesna svakoga trenutka i sebe u njemu - kao da je prvi i posljednji - neponovljiv. To je dar.

Upravo si kihnula... Čudesno je kako ti se lice u trenu izmijenilo! Nasmijava me ta promjena... Zamišljam kako ćeš izgledati kad porasteš. Hoćeš li ličiti na mamu ili tatu. Već se naziru obrisi i jednoga i drugoga, ali čuj... i upamti: Jedinstvena si. Originalna. Voljena. Kad je Bog odlučio udahnuti svoj Duh u tebe, rekao je: Neka bude. I postala si istog trena. Začećem. Zamislio te i oblikovao kao nijedno drugo svoje dijete na ovom svijetu. Njegova si, najprije. Govorit će ti da si ista otac, neki će reći da si ista svoja mati, nalazit će sličnosti s ovime ili onime... ne vjeruj im niti se obaziri na to. To su ljudske percepcije i interpretacije. Ne uspoređuj se. Tvoj temelj i izvor je u Bogu. Njega traži i Njemu neprestance pružaj ručice... U dubinama tvog bića utisnuta je ta istina. Ma što se dogodilo i što god te snašlo u životu, ostani u dodiru s dubinama svoga bića. Osluškuj i ne boj se zaranjati s vremena na vrijeme u ta nepregledna prostranstva. Prepusti se i plovi, kao što ronilac plovi morskim dubinama i promatra čudesa biljnog i životinjskog svijeta dotad viđenog samo na slikama i u knjigama. I to što otkriješ, ne boj se iznijeti pred Njega. Ta, tko te bolje poznaje od Onoga koji te htio i poželio? S Njim se razračunaj, jer je Njegova jedina računica Ljubav.

Voljena moja, čudesno je kako svaka osoba na ovom svijetu ima jedinstveno poslanje... Bez te osobe svijet vi bio osiromašen i uskraćen ljepote njezina postojanja. Djelovanja. Nedostajao bi njezin osmijeh, zagrljaj, a tek oči - zdenci u kojima se zrcali dragocjena duša! Svi darovani talenti ostali bi zakopani i nikad ne bismo saznali kakva promjena dolazi s tom osobom. Jer, svako je ljudsko biće pozvano u život kako bi ga oplemenilo, raslo u ljubavi i širilo ju dalje.

Zato želim da živiš - i svojim životom proslavljaš Gospodina, Oca na Nebesima.