U vremenu/dobu koronavirusa mnoge novinarske teme se različito aktualiziraju i dolaze do izražaja. Politička scena iz dana u dan se mijenja, određene teme javnosti su razumljivije i simpatičnije, postaju aktualne i novinarima ali i političkim subjektima. Tako svakidašnji problemi malog čovjeka prestaju biti vidljivi i u obzir dolaze samo krupne stvari. Doba koronavirusa je obilježeno stalnim izvještavanjem s terena, s kompromitirajućim događajima vezanih za respiratore i otimačinu 10 milijuna maraka, potom Sveta misa za Žrtve Blajburga koja je bila svedena na rehabilitaciji tzv. fašista pa sve do digitalne komunikacije preko aplikacije Zooma, koja je zaludila svijet. No što se dešavalo sa svakodnevnim problemima malog čovjeka, osvrćući se na rodno zasnovano nasilje, koje zasigurno nije nažalost jenjavalo i u doba koronavirusa.

Piše: Dražen Janko, mr. povijesti

S druge strane pozitivne priče o heroinama i herojima današnjice liječnicima, učiteljima, trgovcima je preplavljalo društvene mreže. Isticanje njihove humanosti i požrtvovnosti se nije mogla mjeriti pa ni platiti. Trgovci kao prvi na udaru i najpotrebniji u posredovanju hrane i kupca bili su najmanje zaštićeni. No čovjek svoj posao radi kako bih preživio i naravno radi plaće, a ako ga netko tu i tamo pohvali svakako nije na odmet. Ali ima i loših stvari u svakom poslu, napose trgovini; mobing na radnom mjestu, rad izvan radnog vremena koji nije plaćen, minimalni uvjeti rada i niske plaće te rad nedjeljom i blagdanima. Te ako se tu još doda teroriziranje poslovođe, uvjeti rada u trgovini su neprihvatljivi za zapadnog čovjeka.

Tako ćemo se prisjetiti jednog slučaja od prije dvije godine, temeljen na rodno zasnovanom nasilju u trgovini. Radilo se o odnosu poslovođe i trgovkinje. Zbog okončanog sudskog procesa, ime radnice u trgovini točnije rečeno žrtve i poslovođe odnosno napadača, isticat ćemo inicijalima te ime poduzeća nećemo spominjati. Naime radi se o fizičkom napadu poslovođe u jednom trgovačkom lancu u Općini Žepče na jednu radnicu koja radi u sektoru trgovine. Kako je sve to bilo i kroz koje su torture i tantalove muke prošli ne samo napadnuta radnica, nego svi trgovci ispričat će nam osobno žrtva nasilja u trgovini S. F.

Ja sam S. F. i dugogodišnji sam radnik trgovine, radim tri decenije. Od samog otvaranja objekta bila sam povjerenik Sindikata trgovine Bosne i Hercegovine. U firmi kojoj se desio nesretan slučaj radila sam i prije, a radim i sad. Nerado ga se sjećam ali je primjer jednog nesretnog slučaja u kojem sam ja bila žrtva i to iskustvo ne bih nikom preporučila.

I pitanje koje je neizbježno postaviti, koje se samo nameće i ne može se izbjeći iako ima neugodnu prošlost, jeste: Kako je došlo do vašeg obračuna s poslovođom? Kao i svaki slučaj fizičkog obračuna napose na radnom mjestu završi i na sudskom procesu. Kako je tekao sudski proces?

Na poslu sam bila verbalno napadnuta, u par navrata. Poslije toga došlo je do mobinga gdje me šefica fizički napala. U tom napadu sam dobila ogrebotine. Taj napad kao i ono sve ranije je ostavilo na mene fizičke i psihičke posljedice koje su me nagnane na liječenje. U par navrata sam bila hospitalizirana u bolnici. Tamo sam dobila dvije dijagnoze. Poslije toga sam dobila invalidnost druge kategorije. U tom sukoba bila je uključena policija, sindikat i sud, te sam na kraju ja dobila slučaj u kojem je ona proglašena krivom. Također je morala da plati naknadu meni i sve sudske troškove. Uzimajući u obzir moje zdravstveno stanje, sva ta dešavanja u mojoj psihi se ne mogu izbrisati. Ostao jedan veliki trag i jedan veliki ožiljak, koji me uvijek podsjeća na to.

Poslije ovog dešavanja naša šefica je bila smijenjena s radnog mjesta, jer je situacija iz bez mog slučaja bila jako loša, napeta i nezdrava. Prema mojim posljednjim saznanjima spomenuta je trenutno na radu u inozemstvu. Sada se radi sasvim normalno, dobra je atmosfera, i nema nikakvih problema.

S druge strane, mediji u društvenom problemu rodno zasnovanog nasilja bi trebali biti doprinos protiv nasilja i stereotipa. No sudeći po izvještajima današnjih medija, oni sami su dio tog problema. O slučajevima nasilja, dobar dio medija u Bosni i Hercegovini izvještavao je tek kao o pojedinačnim incidentima u crnoj kronici, senzacionalistički otkrivajući identitet i fotografije žrtve, zadirući u njenu privatnost i iznoseći informacije koje nisu od interesa javnosti, tendenciozno pišući o prošlosti žrtava, navodeći špekulacije susjeda kao relevantne, nerijetko okrivljujući žrtvu za trpljenje prethodnog nasilja, ali ne i okolinu za njegovo toleriranje. Jesu li u Vašem slučaju, konkretno, bili uključeni mediji?

Poslije ovog dešavanja bila sam pozvana na mnogobrojne izdavačke kuće i televiziju da dajem izjavu, ali vrlo malo sam se odazivala gledajući da zaštitim sebe i svoju obitelj. Sindikat trgovine je angažirao Federalnu televiziju kako bi moj slučaj iznio u javnost. Nerado se prisjećam toga ali nek bude opomena svima koji napadaju trgovce. Nitko nije zaštićen.

Česta nasilja nad ženama koja su u momentima današnjeg shvaćanja nasilja prekrivena plaštevima većih fizičkih posrtaja, svakako jesu „Psihičko nasilje“ . Danas se definira novi oblik nasilja pod nazivom tzv. „cyber nasilje“ (internetsko nasilje). Ono podrazumijeva prijetnje, uvrede, kontroliranje i sl. pomoću društvenih mreža (Facebook, YouTube) i digitalne tehnologije (e-mail, mobiteli itd.). Cyber nasilje je posebno teško jer ga je nemoguće procesuirati i još nije prepoznato u zakonima koji se odnose na prevenciju i zaštitu od nasilja nad ženama. U vašem slučaju, je li bilo korišten cyber tip nasilja, putem društvenih mreža tj. Facebooka ili drugih društvenih portala?

Putem Facebooka nisam bila napadnuta, „tračevi“ u trgovini su nekad gori od društvenih mreža.

Kako danas gledate na taj događaj?

Jednostavno danas na taj događaj, na tu temu, ne želim da pričam jer djeluje na moju psihu i pogoršava moje zdravstveno stanje.

Po vašem mišljenju kako vi gledate općenito na žrtve nasilja?

Po mom mišljenju žrtve nasilja nad ženama su nešto posebno, krivično djelo. Njima se treba pružati niz specijaliziranih usluga. Nad žrtvama nasilja i nasilnicima se treba vršiti posebno educiranje. Žrtvama nasilja se može pomoći tako da se registriraju u udrugama za iste, socijalnim ustanovama ili u policiji. Počinioca po mom mišljenu treba udaljiti iz stana, uključiti psiho socijalni tretman. Nipošto čekati s prijavom nasilnika, kako bi se žrtva nasilja što prije zaštiti nipošto čekati s prijavom nasilnika.

U neformalnom govoru ste rekli da ste član Sindikata trgovine i uslužnih djelatnosti Bosne i Hercegovine. Koliko možete reći hvala STBiH u pomoći što se tiče Vašeg slučaja?

Zahvaljujem se STBiH, pružali su mi svu pomoć, bili su uvijek uz mene. Pomoć su mi pružali u vidu usluga advokata, pravnika, suda, angažirali su ljudske resurse, te su mi novčano pomogli. Ukratko učinili su sve što je bilo u njihovoj moći.

Koji su preduslovi za sretan rada u trgovini i bili li preporučili mladim da rade u sektoru trgovine?

U ovom slučaju želim da poručim svim mladima rad u sektoru trgovine, ali isto tako ih upozoriti da ne trpe mobing. Šutnjom se neće ništa postići. I svaki radnik mora biti zaštićen na radnom mjestu, dostojanstveno da radi i da ima svoja prava.

Slučaj S. F. nije jedini u BiH, možemo samo nagađati koliko ovakvih se događa svakodnevno ali nisu evidentirani od strane žrtve zbog bojaznosti koja bi mogla doći uslijed podizanja krivične prijave ili eventualnog prekida ugovora o radu. Ovo nije jedina priča sa sličnim slučajem koji je na sreću za gosp. S.F pozitivno okončan.

No što to danas dovodi do stadija nasilja? Možemo reći da do njih dolazi radi neprimjetnog stanja u kojem se svaki pojedinac nađe, poput siromaštva, alkoholizma i bolesti. Kao najčešći nasilnici javljaju se sadašnji i/ili bivši partneri i očevi. Kao i svaki događaj današnjice, javljaju se mitovi koji ili opravdavaju počinitelja ili kažnjavanju žrtvu odnosno kritikuju žrtvu koja se našla u poziciji žrtve. Među najčešćim mitovima koji su primjetni ističe se da je nasilje počelo udarcem, što i nije točno, prihvaćajući psihičko nasilje kao takvo. Da nasilje izazivaju žene, jeste etablirano u javnom mijenju, kao vrstu seksualnog objekta koja može muškarca dovesti do užarenog uma. Sljedeći mit kao često prihvatljiv jeste da samo glupe žene trpe nasilnika i da su navikle na nasilje kao takvo, što se kosi sa svakim razumnim jednoličnim i ograničenim shvaćanjem i prihvaćanjem kao žrtve nasilja. Nasiljem se pokazuje briga u obitelji čime se ističe macho oslonac u stupu prosječne obitelji što se reflektira kroz gledanje suvremenog čovjeka iz vizure patrijarhalnog društva. Te posljednji mit koji je najlakši za objasniti jeste da je nasilje obiteljska stvar, u kojem društvo sa sebe odvraća odgovornost za svakog pojedinca i njegovo pravo na slobodu, a napose na život.

Dosadašnja praksa je takva da je tematski u tekstovima najzastupljenije fizičko nasilje, dok se drugi oblici nasilja gotovo ne spominju niti obrađuju u medijima. Također, većina tekstova nastaje tek nakon počinjenog nasilja i vezuje se za konkretan slučaj nasilja („kad se nešto desi“).

Konačno, mediji se moraju aktivnije uključiti i u prevenciji nasilja nad ženama, i moraju stalno razmišljati o posljedicama onoga što objavljuju kada je u pitanju rodno zasnovano nasilje.

Nevladine organizacije koje pružaju specifične usluge za žene žrtve nasilja:

Udružene žene Banjaluka: http://unitedwomenbl.org/new-page-1/

Horizonti Tuzla: http://horizonti.ba/en/

Medica Zenica: http://www.medicazenica.org/

Centar za pravnu pomoć ženama Zenica: www.cenppz.org.ba

Budućnost Modriča: http://www.buducnostmd.com/

Lara Bijeljina: http://fondacijalara.com/

Ženski centar Trebinje: http://www.zenskicentar.org

Forum žena Bratunac: www.forumzena.org

Prava za sve Sarajevo: http://rightsforall.ba

Vive žene Tuzla: http://www.vivezene.ba/

Glas žene Bihać: www.glas-zene.org

Forma F Mostar: https://womencitizensforconstitutionalreform.wordpress.com

Fondacija lokalne demokratije: http://www.fld.ba/stranica/unapreenje-i-zatita-ljudskihprava

Žena BiH Mostar: http://www.zenabih.ba/index.php/en/

Prijavljivanje nasilja uobitelji besplatno i anonimno i može se obaviti na SOS telefone u Federaciji BiH 1265 i RS-u 1264.

Tekst je nastao u okviru webinara "Izvještavanje o rodno zasnovanom nasilju". Sadržaj teksta je isključiva odgovornost Udruženja BH novinari i Medicus Mundi Mediterania i ne održava nužno mišljenje ACCD.

RM/D.J.