Priroda svima govori istim jezikom. Jezik je to ljubavi Božje koji prerasta u pjesmu hvale i slave Stvoritelju neba i zemlje.
Foto: Planina Maglić, Adnan Bubalo, terra-dinarica-tourenerfassung
Da bi čuo pjesmu i dopustio da ti se ta zanosna melodija utisne u srce, moraš utišati sebe. Izgubiti se negdje usput, u hodu... To je najteže. Jer u rancu nosiš rane prošlosti, nemir sadašnjosti i bezumnu brigu budućnosti.
Priroda svima pokazuje ljepotu iskrenosti i bivanja onim što jesi. (A što si?). Ona ne poznaje naše atribute veliki, mali, sveučilišni, stranački, vjernički, klerički, laički... Kao što Otac na nebesima čezne da zagrli svakog čovjeka, posebno onoga koji mu se opire i bježi od Njega godinama, tako te i ona radosno prima u svoj zagrljaj sa svim tvojim slabostima, pogreškama, strahovima, željama, htijenjima.
Priroda te osvaja tišinom, nenametljivo... strpljivo. Poziv je to da uroniš u dubinu svog bića. Bojiš li se što bi tu mogao pronaći? Jer, za iskren susret sa sobom potrebna je izvjesna hrabrost. Često ne znaš što drijema u tebi, što te kroz život vodi, koga slijediš, s kojim neprijateljima se boriš... I jesi li svjestan da sve prolazi, a sa sobom ne možeš ponijeti ništa. Samo jedno. U čemu je sadržano tvoje jedno?
(Iz rubrike „Odsjev duše na putu svetosti", koju uređuje i vodi Rafaela Obučić, četvrtkom u 17.10h na valovima Radio Marije BiH)
