Nedavno mi je jedna osoba rekla da duboko čezne za slobodom. Zamislila sam se... i pitala se što je ta sloboda? Što podrazumijevamo sve pod pojmom slobode u konkretnim životnim okolnostima. Znači li to biti bez ikakve obveze i odgovornosti u životu? Izbjegavati bilo kakav angažman i zauzetost za Božju i ljudsku stvar? Odsustvo životnog suputnika i djece možda...? Sloboda uma i misaonog djelovanja...?
Što je ta sloboda za kojom se čezne, a koja redovito izmiče što ju se više traži i želi? Barem se tako izvana čini...
Pođoh za pitanjem i odgovore najprije potražih u životima i na licima znanih i neznanih.... I vidjeh tragača za slobodom - neshvaćenog, usamljenog i negdje u dubinama nesretnog čovjeka, punog nepovjerenja i nemira... Ne umije stati, jer ga plaši bezdan srca koje vapi za smislom. Pa može li se onda reći da je on ustvari Bogotražitelj ...? Lucidni tragač za Božjom blizinom i prisutnošću... Otkriva ih obično u iznenadnim bljeskovima, poklonjenim trenucima i na mjestima gdje nikad ne bi ni pomislio da bi se nešto tako čudesno i prekrasno moglo dogoditi... Nerijetko i u susretima od kojih ne očekuje ništa... ili u osobama koje bezuvjetno prihvaća. Još češće u želji da se bespoštedno daruje, ne misleći na to što bi mogao primiti... U svetopisamskom stilu "Neka ti ne zna ljevica što čini desnica".
Pođoh za pitanjem i odgovore najprije potražih u životima i na licima znanih i neznanih.... I vidjeh tragača za slobodom - neshvaćenog, usamljenog i negdje u dubinama nesretnog čovjeka, punog nepovjerenja i nemira... Ne umije stati, jer ga plaši bezdan srca koje vapi za smislom. Pa može li se onda reći da je on ustvari Bogotražitelj ...? Lucidni tragač za Božjom blizinom i prisutnošću... Otkriva ih obično u iznenadnim bljeskovima, poklonjenim trenucima i na mjestima gdje nikad ne bi ni pomislio da bi se nešto tako čudesno i prekrasno moglo dogoditi... Nerijetko i u susretima od kojih ne očekuje ništa... ili u osobama koje bezuvjetno prihvaća. Još češće u želji da se bespoštedno daruje, ne misleći na to što bi mogao primiti... U svetopisamskom stilu "Neka ti ne zna ljevica što čini desnica".
* * *
Biti slobodan i prozračan... sebi i drugima. U dodiru sa svim živućim stvorenjima... Otvoren ranjivosti i dokraja bolan.
Ostavljati samo nijeme tragove ljubavi i pažnje, radosno koračajući kroz darovano vrijeme... Nije li u tome sadržana sva ljepota postojanja... ili barem onaj bitni dio za kojim treba težiti...?
Lucidni tragač je putnik kroz vrijeme i ljude... S njima i u njima živi, osluškuje njihove neizrečene čežnje i snove... On se baca u vatru da bi ih ostvario, i po cijenu gubljenja sebe... jer zna da jedino tako istinski živi i udiše život punim plućima... Nije li na to Isus mislio kad je rekao: "Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni."?
* * *
Nije dovoljno tražiti odgovore u životima i na licima drugih, jer taj jedinstveni put je već pređen... bio on površan ili dubok, izgledan ili neizgledan, značajan ili samozatajan... Kakav god da je, nije tvoj...
Jer, pozvani smo u ovaj život kako bismo zablistali u originalu i svakim svojim udahom i korakom dešifrirali životnu lozinku samo nama povjerenu.
Ne bojmo se prepustiti vjetrovima promjena, jer "novo vino ne stavlja se u stare mješine" niti se novi putovi otvaraju onima koji se osvrću natrag i žale zbog propuštenog. I kad bi se vratili, to ne bi bili oni, nego netko drugi njima nalik. A to je opet surogat, a ne original.
Autentični život je ondje gdje srce jače kuca, a duša širi svoja krila. Životno se poslanje odgoneta nad Jednom i jedinom... Knjigom života: Biblijom.
Kako veli Matej u sedmom poglavlju Evanđelja: "Tko god ište prima, i tko traži nalazi, i onomu koji kuca, otvorit će se."
Pođi... i potraži istinskog sebe na tom putu Radosne vijesti. I ne zaboravi slušati srcem.
Iz rubrike „Odsjev duše na putu svetosti”, četvrtkom od 17.10h na valovima Radio Marije BiH
Foto: Unsplash
